Proza

Noći bez svijetlosti, skup tajnih odaja.Hladno, ruke promrzle, fenjer tražim da put mi pokaže.Na ulici ljudi prose, prilazi mi djevojčica plave kose.U ruci fenjer nosi.

Negdje među sjenama našeg vremena, u prostoru gdje se dodiruju san i java, postoji vitez kakav nikad prije nije postojao. Njegovi koraci ne ostavljaju trag

Bilo bi krajnje suludo da se sećam datuma, jer sam tada imala svega šest godina. Ipak, moja mama čuva svaku moju „škrabotinu” – crteže, školske

Vrijeme u kom se nalazila, bilo je daleko od onog koje je sanjala.Ostavila je svoj kofer pored ormara.Stvari su stajale danima.Soba joj je bila strana.I

Dok se kolovoz vukao teškim sparnim danima, čekala sam da se vrelom ljetu nazre kraj uz prve jesenske kiše. Prvog rujna kalendarski započinje jesen i

Svijet je postao užurbano mjesto,no ipak smo naučili ići u korak s vremenom.Ljudi su postali zavidni i dvolični,no ipak smo među njima uspjeli naći one

Da li ste primetile? Izgleda da je nova „normalnost“ živeti život kao da smo glavne junakinje neke HBO serije — pune drame, neočekivanih preokreta i,

Moj prijatelj Beki i ja ispijamo kave uz čašicu razgovora kad god možemo uskladiti rasporede, tako već desetak godina. Jedno drugom smo podrška, raspravljamo o

Čekaš čestitku koja neće doći, pismo koje neće stići. Odavno je gotovo, moraš pustiti. Prihvatiti da ne možeš nazad. Da tako mora biti. Nakon tolikih

Tu sam… slušam kako s’ usana ide pjesma…Gitara može da odsvira sve što dodir duša bira.Noćas ti si sedef u moru nemira.Na zidu povezane sijalice…

Posred šava zaborava, na dlanu da li pismo ili glava.Tek stoji jedan novčić od metala.Kod fontane Di Trevi zaboravljeni su se sreli.Pogledaj me u oči

Idu minute kotrljaju se na satu. Upravo sad, dok čitate ove redove koji se nižu pogledajte sat i vidjećete kako putuju da otkucaju ponoć, i