Proza

Postoje oni od kojih ne možete otići.I oni kojima se uvijek vraćate.Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni nisu nikad otišli od vas.Susretanja,

Otvori stranice na kojim pišu pjesme.Pročitaj stihove zapamti likove i molim te ovaj put bez trikova.Uvijek sam ih otkrila kad bi ih izvodio.Slušam te kako

U ćilimu smotana ćirilicom napisana ceduljica.Iz prošloga vekaJedan preparirani bosiljak, mali privezak pozlaćeni krst.I poruka.On postoji ne sumnjaj u to.I jedan novcanik, putne isprave.Odredište Nemačka.Ko

Odlaze ljudi ni ne pitajući za dozvolu… Samo jednog dana odu, tiho, kao da ih nikada ni nije bilo na ovom svijetu… Ne mare za

Treba joj malo samoća, mir, distanca od svega. Previše je umorna od pravih, pogrešnih…ma od svakakvih. Umorna je od toga da bude jaka, da se

Olovkom pišemo po koži sve što se u nama taloži.Tankim slojem obloži, odmota i otkotrlja onako zbilja…Trake motam poput klupka, lagano se odmotaju, neku nježnost

Dok smo se upoznavali pitao me je šta to smatram svojom najvećom manom.,,Imam dušu koja vidi dobro u svemu”, odgovorila sam.,,A ako u nečemu ne

Kroz život sam naučila da najbolji prijatelj može biti gori od najgoreg neprijatelja. Da životinje vole više od čovjeka. Da svaka Suza ne znači bol.

Bada… spavaš li…To više ni sama ne znam. Ni šta je stvarnost… ni šta je san.Gdje su uopšte granice između te dvije ravnoteže unutar nas

Nemojte mi zamjeriti. Previše sam puta prevarena, izigrana… Teško poklanjam povjerenje… Strah jači je od svega… Štitim srce previše puta ranjeno. Ja sam roba s

“Fališ mi”, šapnula sam mlako. Sobu je ispunila tjeskoba, tišina, hladnoća i strah. Nisam čula tvoj odgovor, a toliko sam htjela čuti, zadnji put: “i

Listao je novine… koliko samo stranica za 8. godina…Pored njega je bila slika djevojke koju je crtao… a, ni sam nije znao zašto.Ništa o toj