Proza

Osećam da ću uskoro umreti. Osećam se kao mi je život stao u jednom mestu. Živim uz dana u dan, bez ikakvog cilja, samo živim..

Dan ko zna koji je po redu… zna zidni kalendar.Mi ljudi smo dane pustili… pustili smo godinu cijelu.U nekom je neobičnom odijelu.Nismo ga mi krojili…

Postoji li pogrešna ili kriva ljubav?Postoje li pogrešni osjećaji?Svaka osoba na svijetu bi trebala imati slobodu osjećati što god želi, prema kome želi.Naši osjećaji su

Sanjaj snove noći ove.Budi jutra, sutra.U novom danu, noć pozovi na sastanak.Dok noć ne bude stigla i nebo zvijezdama prekrila, ti se pitaj gdje se

Osećam se kao gost u vlastitom telu. Osećam se kao da ne mogu da upravljam vlastitim mislima. Kao da me neko koči i snažno drži.

Izgrebana i krvava koljena znače pad.Gubitak voljene osobe? Također pad.Usamljenost, tuga, praznina, očaj, suze…i to je pad.Svi padamo na neki način.Ne možemo to spriječiti.Ne postoji

FENJERI, SVJETLOST U TAMINoći bez svijetlosti, skup tajnih odaja.Hladno, ruke promrzle, fenjer tražim da put mi pokaže.Na ulici ljudi prose, prilazi mi djevojčica plave kose.U

Osećam se da živim tuđi život.Osećam se kao da preživljavam nešto što mi nije namenjeno. Kao da nemam moć da upravljam s tim. Ponekad imam

Usudi se sanjati velike stvari.Dvorce, prinčeve, svilene haljine, nakit, planine, more, svemir i zvijezde.Ljubav, sreću, bogatstvo, avanturu i neviđenu strast.Usudi se sanjati nemoguće jer,male stvari

Bako moja… Svake godine na ovaj dan, jedva skupim snage nešto sročiti, ali ne zato što nemam što napisati, nego jer me guši knedla u

Jedan krug kazaljki na satu, leptir na mom vratu.Djele nas zidovi, ovi prozori, daljine i tvoje ime na mojim usnama se izgovara s’ razlogom i

Zadnjih dana često plačeš, ne znam kako da ti pomognem djevojčice moja?!Kako da tu tvoju bol, tvoj križ koji već tako malena nosiš stavim na