Proza

jul – Otvorila sam poruku koja mi je dugo stajala nepročitana. Velika poruika, duga. previše…izašla sam iz nje. jul – Vatila sam se poruci. Njen

Ljudi su poput mjeseca. Prolaze faze mraka i svjetla, i svega između u životu. Ne postoje uvijek s istom količinom svjetla, ali sz uvijek tu,

A kad me on pogleda, vratim se iz Svemira.Otkažem ponoćne letove.Zagrlim u njemu sve.Čitaš li Dž. R.Č. novine sa pričama Mome Kapora?Slušaš li radio?Puštaju li

Gledala sam u njegove nemirne oči dok me je tijelom gurao prema zidu. Bio je bijesan zbog mojih postupaka za koje ni sama nemam opravdanja.

Grad br: 35, jedna stanica i drugačiji svijet.Ljudi umiju da se smiju i govore kad vole.Ne bježe od ravnoteže i osjećanja.Gledaju se u oči kad

Ponekad želim da budem neko drugi. Da uskočim u neko nepoznato telo, među nepoznatim ljudima, u meni nekom posve nepoznatom gradu. Ponekad želim da moje

Zavoljela sam te od kad sam saznala vijest da si u maminom trbuhu… A sada, tjedan dana pred Božić, došao si nam u obitelj.Veliki braco

Magija Božića je tiha.Ne čuješ je, ali je osjećaš, znaš da je tu i vjeruješ u nju.Ne radi se o tome koliko damo, već koliko

Tamo, na onoj tački gdje živim, svi trenuci su naglavački.Torba mi je sva od bedževa i znački.U torbi, nacrti i knjige iz polja nauke, živim

Kao da se probudiš iz stoljetnog usnuća, uz pregršt emocija, doživljaja, onoga što želiš reći… Gledaš na taj san nekim drugim očima. Promatraš sve oko

Nikada istinski nisam bila zaljubljena. Nikoga nisam ni volela. Niko mi se nije sviđao toliko jako da moje srce lupa. Pretpostavljam da ljubav i zaljubljenost

Da ti pravo kažem teče decembar… putuje ka zimi… nema traga prašini… samo mraz i inje.Ovdje gdje sam, ako jesam… mogu ti reći da je