Budi tu…da pošaljemo pozdrav jutru, da gledamo sunce kako izlazi…Znaš li ti…postoje li prolazi…kroz koje može da se pobjegne.Gdje god da krenem stranice preokrenem, tebe
Zaljubila sam se u obojicu prije negoli ste se uopće rodili, čim sam saznala da ste u utrobi majke. Mom velikom suncu je sada već
Ti si vodopad što ide niz emotivne litice.Jutranja rosa koja dotakne moje lice.Vjetar si što otvori latice suncokreta, i učini da u ponoć procvjeta.Povedi me
Oduvijek sam svoja! Ne želim biti dio mase, a još manje kalupa današnjeg društva. Onaj tko to neće prihvatiti, bez ikakve ljutnje, ali jednostavno mi
Znamo se cijeli život, sjećam te se još dok smo se kao klinci igrali i dok si imao repić do pola leđa. Sanjkali smo se
Doživjela je lucidan san… Trgnuvši se iz kratkotrajnog bunila, još uvijek poprilično snena, ali sa žarom u očima – brzo nam je počela prepričavati svoj
Kad vidiš ples labuda i prođeš svijet zabluda,na stazi ponora vidjećeš djevojku s’ krilima.Jedno krilo vatra, drugo led, ona je pelin i med.Tvoja svijetlost i
Nedjelja mi je jedan od najdražih dana, ali ujedno i jedan od napornijih. Barem dopodne. Ujutro se spremim na svetu misu, obavim svoju kršćansku dužnost
Vjerujem da svi sa vremena na vrjeme pogledamo svoj odraz u zrcalu… I vidimo li ono što osjećamo… Pokazuje li zrcalo dubine… One skrivene…Pokazuje li
