Proza

Sve ove godine tražila sam smisao u besmislu svog života. Slijepo sam išla kroz sve nepoznate puteve, noseći srce na dlanu. Molila sam… plakala, tražila.

Glasno plači zbog prve nemoguće ljubavi. Pusti neka život boli zbog gubitka. Smij se kada ti se smije. Ljuti se kad imaš razloga. Okreni leđa

Ko ti zagrli pjesme?Ko je tu za još jednu noć besanu?Ko ti čuva uzglavlje od snova?Ko ti je dah sjeverenih vjetrova na krhotini svjetova?Reci mi

Protegnem desnu ruku preko stola ne bih li dohvatila upaljač koji skliznuo je izvan dosega nakon što sam zapalila posljednju cigaretu. Nasmiješim se nakon što

Ponekad želim da sam Patrik. Da ceo dan sedim ispred televizora i hranim se koliko želim. Da imam vremena da budem dosadna. Samo želim jedan

Noćima su snovi varljivi. Ponekad strašni, mračni i nestvarni. Ponekad ružičasti i lijepi. Nestvarni. No najbitniji su oni koje snivamo otvorenih očiju. Budućnost i skrivene

U predjelima gdje stanuješ, tu navrati samo moj san.I tiho se iskrade da te ne probudi.Jer noćima ne spavaš.Ne zato jer san neće na oči,

Neprijatni zvuci me opuštaju. Imam želju da budem u okeanu okružena raznim životinjama i slušam njihove vapaje. Želim da slušam jezivu muziku koja izaziva prijatnu

Čekaj, ne zapisuj šta ti govorim, zapamti.Krenuće ti suze pa će tinta da se razlije na papiru.Ne snimaj audio od suza će se stvoriti rđa.I

Tražim te u džepu sjećanja, gdje zima još nije.U osmijehu na usnama, ti si ime koje se ne izgovara.Ti si u suzi kojoj ne dam

Pogledaj mi dlanove da li na njima lete ptice?Pogledaj mi oči da li u njima vidiš vodopade?I što kraj mene zastade.Kako se ruža voli sa

Ime, imam li ime? Ne sjećam se. Tražim neki dokument, nema niti jednog traga.Na ruci vidjeh da piše Skvani.Probuđena usred ničega, vatre plamte i jedva