



Ne brini sedok otvorenih očijuu tami prostorijepraviš društvo noći.Opterećena bremenom misli,razmišljaš o novom danus nadom u vedrinu nebai da nije sve tako crnokako je izgledalo


Noćas, na konju bijelom jašem,svakoga pozdrvaljam, sa njega mašem,vrleti i poljane pređem u času,na krilima bijelog konja, u kasu. Dohvatim nebo,uhvatim se za oblake što

Ljubio sam te oči čim sam ugledao svijet.Vidio sam sjaj i suze radosnice.Dječji smijeh joj je vlažio trepavice.Znala je što me čeka. Pelin i med.

Jedan događaj dovijeka doprinosiurbaniziranoj nadogradnjinove ere zatamnjenog zapisništva. Otkako izlih svoje zabludeu kalež glorificirajućih obmana,oboljeh od grdne sušice bezakonja,koja me uhodilapri svakom poniranju u vrtloggustih

U očima boje mahovinesa čudnim tačkamapastramke potočare,nastanila se moja slika. Gledaš me lijepu i ružnu,tajnovitu i golu,dok oblačim i svlačimbijelu i crnu odoru. Piješ mi

Vjetar je nježno milovao latice oleandara zasađenih naizmjeniceu nepravilnoj pravilnosti tog rasporeda hotimičnog. Ipak.Bilo je tu nečeg neodoljivo ljupkog i tužnog u isti mah.Barem meni.Barem

Klečim u podnožju tišinesama i zarobljena u mrežuvlastitih misli.Skupljam ih, razvlačimi ogoljavam do krajaumorno i tromo poput kazaljke sata.Nižu se duge minute.Prolazi sumorno vrijeme.Vrijeme tuge


Odavno se nismosmijali do suzazbijali šale na načine razne,kao onda kad smo bilinestašni i mladibez bore na licubez kose sjede,ispunjeni nekimnovim saznanjem.Jesmo li jošmladi ili