Zaustavljena u mislimau ovoj tamnici od bolanapuštena i samasve dok u tebicaruje najcrnja tama,znam da patiš sadai proklinješ svijetšto nemilosrdno stojisve i da hoćešne možeš
Zašto ti smeta moja reč ?To je reč kojom su divanili moji starapa i majka.To je reč koju je njima nji`ova mati u tal ostavila.To
Zatoči me.Veži i lance i okove uz gležnjeve.Večeras,u vatri požudesve tajne, sve lažinek` izgore.Zatoči me,u svoje kraljevske odajemirisa vanilije.Pozovi slugecrna vina neka toče.Objavi rat.Bori se
Imam pravo na ljutnjusvaki put kada odeš od menei ostaviš me u mreži mog ludila.Imam pravo na ljutnjujer činiš me prosjakom.Prosjačim za riječima,za djelima,za nježnošću,za
Ljeto nas pozdravlja s raspetog Krista.Slavuji pitaju: “Što će vam riječi?Vi ste postali sjaj upaljenoj svijeći”.Djetinjstvo raja naše duše lista, anđele moj. Naša ljubav bujno
Neljudski sam ozlijeđena iluzijomi opet, po ne znam koji put,zaista umirem,ali ipak ostajem živa. Ponukana dezorijentiranim buđenjem svjetla,lice mi umiva ugljena prašina,a iz nosnica huči
Krupnim i gustim kapima lije kiša.Ne znam da li tako hoće ili tako mora biti?Je li samo produžena ruka nečije voljeili je sama vlastito polazište?
Ja ne pišem pjesmuda ispunim vrijeme,ona je kćimoje jave i sna.I kada se činida su potrošene teme,život izatka novi stihi duši lijeka da. Moja je
Preko pustinjaPreko vodaVodi mePreko bura i olujaVodi me makar paliZajedno ćemo se dićiZajedno smo jačiZajedno možemoPobijediti sveVodi meDa svugdje svoje tragove ostavimoVodi meJa čvrsto te
