Poezija

Evo ti ključ mog srcaSamo trebaš znatiOtvoriti njegova vrataNemoj misliti da je to jednostavnoPuno je tu skrivenih labirinta Al tvoj osjećaj koji u srcu nosiš

Ne daj se srećo, ti si još mlada.Ti imaš krila spremna za let.Tvoja boja je nebesko plava,ti možeš osvojiti ovaj svijet. Što će tebi čovjek

Dišem i osluškujem glas svog srcaosjećam zov iz dubine,pratim koraķe svakog treptajačujem glas mog vapaja.Slobodna sam kao pticazahvalna Bogu i ljudima,nebu i zemlji što živimšto

Dok gledam tekako spavašmisli se roje,gledam te,a ruke drhte,usne se boje.. Dok gledam tekako spavaš,moja ljubav rastejoš i višepolako krećem k tebi,ali sve tiše i

Ne možeš ti ponijetiono što je u ženibez obzira na svu snagui kršan stav tijela tvog,jer ona ima i više no ruke dvijeosmijeh i kad

Zamutio se bistar izvoršto mistično kroz budućnost teče.Hrli mrazom skriven,vjernog čuvara mog koraka.Nosi tvoj likkroz danas i jučer. I sad hodam na prstima.U liku promatrača.Sanjara..Po

Zatrepti mi pogled u brzini.Kolodvor je prepun,a jedni se za drugim spremaju na odlazak.Ljudi…Vozovi…Sve sam ih sanjao.Znam kamo su krenuli i kuda će stići.Blago njima!Toliki

Te je noćisvirala lagana glazba,a ja sam bacila strahovena krevet od paunovog perja. Crvena haljinakao simbol neokaljane bjeline,plašt drhtavih usana. Labudica je u vatru kročila,prije

Nema pametnijeg ni glupljeg.Ni pobjednika ni poraženog.Nit prijatelj postaje ljubavnikom.Nit ljubavnik prijatelja gubi. Na koncu konca svi smo gubitnici, poraženi vremenom.No, ono što nas i

Ako te zamolim za plesHoćeš li zaplakatiKad zadnji put zaplešemo zajednoKad zadnji put osjetišKako mi duša plačeHoćeš li pamtiti moje dodireJednog dana kada odemVječno ću

Ipak ja htjedoh shvatiti tebeMožda ni sada ja neznam te puteKuda bi čovjek trebao da kreneDa vidi da čuje te kamene ljude Tražiti nešto to

Ne moram pružiti rukeoko tvoga struka,ne moram te dodirnuti,zagrliti mirisno tijelo.I to nije uvjetda te cijenim,poštujem,da te iskreno volim.Ne moram ništa od togadok te gledamopijen