Poezija

Započinjezakulisna seansa. Ambijentmirisnih svijeća-prožima vrhrascvjetalog pupoljka. Upravljamo kormilom,ploveći koraljnim grebenom,zaštićeni palubom senzualnosti. Egzotično more ljubavizapljuskuje nasplimama i osekama,a mi gradimo budućnost na stijenama netopivosti. Lorena

Ako jednog danapoželiš da odeš.Da me ostaviš još snenu, na postelji prostrtoj samo za nas.Učini to tiho i neprimjetno, isto kao što si i ušao

S istoka mračno uzvišenje.Taman mi na dohvatprašine razne,meteorski roj ceo.Perseida oči pune,pa pogled vreo. Klizave staze i prazne.Vlažne i steneod tolike kiše.Ne vidim više…Svetog Lavrentija

Razbacani svugde po sobi.Razbacane fotografije.Razbacane porukice. Kao bačeni tekst, napisan na papiru.Iscepan braon rokovnika.Te ispisane stranice. Zidovi bez slika.Nema te duše.Te predivne duše otišle su.

Polagano idem u suprotnom pravcuNačinih pokret isto ko da hoćuPodići žezlo što osta od tebeAl bolje je tako nek u sjenci vene Tragovi moji ostaše

Tvoju ružuNa kojoj je otisnutTvoj poljubacTako je posebnaNjena crvena bojaProbudi sjećanjeČuva je u tajnom spomenaruI ona ne veneCijela soba miriše po ružamaOna je tako čistaNevinaKao

Dan je vjeđe sklopioi u san utonuo.Luna krozčipkastu koprenusrebrne prste provlačii kradom nas gleda. Moja rukau tvojoj sigurna. Srcem toplerijeke tekuu oku mizvijezda sjajilica. Stanka

Postiđena,Shrvana,Prevarena,Hodam ulicom stida,a nisam kriva..Žigosana,Prokazana,Od ulizicasamoprozvanih svetihdušebrižnika..Okovana,Bičevana,Ranjena,Krvlju vlastitomumazanapolegnuta na kamenusrama..Postiđena,Žigosana,Prokazana,Od ruku usahlihna molitvusklopljenih..Laž,Bol,Stid,Krv razrjeđena suzamazar vam nijebilo žaorazorenog djetinjstvadok ste grešnimustimabacali zlobu iotrovsvojih izopaćenihumova..Postiđena,Prokazana,vlastitom boliumazana..Tolika

Voljela je kišukoja dodiruje joj lice,nježno i mekobez imalo krivice,u tragovima kapidok gubi se uzdahpronašla bi mjestoza još jedan udah,jer živjela je strasnoljubav bićem cijelimopirući

Ne kampiraj višeispred moje duše.Žalosni patuljcinapustiše dvorac u strci.U panici.Ostaviše straha na pragu.Pregaziše nas u sniježnome tragu.Suncu zabraniše posjete,zatvoriše dvorca prozore.Mimo prođe četa dilema.Nasloniše krvave

Prekrasnu kosu mi je na ramenauz nježne uzdahe spustiti znala.Ah! Bože moj, to je bila ženakoja me uvijek sa osmijehom zvala.Žeđ je bilo ime, čak

Lucidno snivajući još jednu u nizu noćnih mora, dobrovoljno upadam u vakuum raskrinkanih zbivanja. Hiperventiliram središtem nejasnih procjena osobnosti, ali tvoja varijacija nečovječnosti pulsira ponad