Poezija

Kada bih mogla zasvirati.Makar bi bila kratka melodija.Ta spontana melodija.Samo beli klavir I ja. I ta Bela cetiri zida.I ti moji prsti dirkama.Da zatvorenim ocima.Kao

Ja sam žena mladog licaime mi je Spavalica.Gubim dane gubim noćiuvijek mogu sklopit oči. Snivam snove stare, novenepoznata ljubav još me zove.A nikoga nema, ne

Ne briši mi suzešto padajutebi na dlanove.Padoše kao posvetaod uzdaha otrgnuta.Ne didiruj obraze medenim prstima.Jer klize i lijepe seza stare nemire.Ne ostavljaj svoje obriseni dokazeDa,

Zatitrao je tragna čelu porculanskog licakoje si (ne)znajući – isklesao čarobnošću dodira. Noćas nosiš krinku fantoma! Dok ti zjenicepoprimaju oblik kratera,sloboda je onošto želiš dokučitina

Bio je dovoljan jedan pogledDa osjeti nešto novoKako kad struja ti prođe tijelomBio je dovoljan jedan pogledU njegove očiDa osjeti ono što nikad nijeBio je

Tražim ljude koji mi ne nude svoja uvjerenja.Ne razmeću se vlastitim viđenjima kao posljednjim istinama.Uporno i bestidno namećući sebe kao mjeru svih stvari. Koliko je

Ako stanemna kraju jednog krajaako posrnemi padnemna riječ koja ništa ne spaja,u prazno, u pustoš,u daljine nekeodnijet će me vjetrovidaleko od toka rijeke. Rijeku kojom

Kad bih mogla tek tako da napišempjesmu – sigurno bi bila o tebi.Pisala bih satima, možda bih bila žednai nenaspavana i željna muzike,možda bih promrzla

Životne lektirepo stolu razbacaleiskudane papire.Na papiru, svako slovooštro,miriše na novo.Knjiga tvrdih korica,vječna dječja slikovnica.Labirint križanih zidova,pisanih tumača znakova. Na putu do stola kao duhovikriju se

Krupna suza,boje staklatugu satkanunemilosrdno dotakla. Hladna cijela,snagu mojuu treptaj okamoćno oduzela. Lorena Vojtić

Ti si pored mene u svakom trenutkuOsjetim kako me čuvaš i kako brineš za meneI kada te nema osjetim tvoj pogled na svojim leđimaOsjetim te

MoždaKo mali pehSećanjaTih ostavljenih papiraIspisane svake reči. Kao bela ružaNa komodiTog prisećanjaTog mirisa sveća. Gutljaj kafeGorkog ukusaI tih fotografijaSa ispisanim rečima“Za najlepšu”. Pitam seProlaziš liTu