Poezija

Ponekad mi se čini da su sve moje životne misije već završile.Odradila sam što sam trebala ili vjerojatno samo što sam mogla. Zaista ništa naročito.Ni

Držali bi čvrstoruku u rucisanjali bi češćeunatoč svoj muci. U inat bi išlirame uz ramedok padaju kišene bi stajali sa strane. I voljeli bi jačeživot

Izgubljena u tišinivlastitih strahova,lutam poljanamarazasutih krhotinašto sjeku mi tabaneostavljajući rane štozacjeliti više neće..Suze kvase umorneobraze, brazdajućisi put u boramašto odaju sve patnješto odavno suurezale sekao

Centar života sam ja i moja bit,Kanalima postojanja putujem,Dok jednom ne nestanem udaljujući seU prostoru vremena, koje se centru vrača. Godinama i kanalima prolazim istekom

Nikad ti nisam reklada imam taj neki zidkoji me odvaja od buke i bijesakoji ne zna za stid Nikad ti nisam reklada mnogo mi fale

U mislima često kroz vrijeme plovim,putujem riječima svojih djedova,i put što njime kroz život kročim,posut je strunama mojih snova. Snovi se slažu kroz maglu želje,u

Rasipam se srcemkao da potrošit se ne može.Rasipam nedužno..uzalud.A onda..Zarijem tijelo u pijesak.Iz mraka dopireiritantan pljesak.Ironičan pogled ljubavi.Pa podsmijehom trujemveć nagriženo srce.Odgurujem se korak natrag.I

Evoluiram iz pepela. Režem zatrovanu,plavu krv,zašivajući pukotinuveličine kratera. Prognaj me u suton,izmisli tamnijunijansu od crne! Izvjesno okončanje,prijeti bezvremenskomneimanju tebe. Žulja memelankolično postojanje! Lorena Vojtić

Kada me dotaknešCjelo moje biće zadrhtiI ništa više nije važnoStane svePostojimo samo miI trenutak nošen vjetromDotakni meSvojim usnamaSa porukomTu sam za tebeU sve daneDa znaš

Sazdana od svih svojih vremenai bremena koja nisam htjela i protiv kojih sve manje mogu.Žongler sa previše rekvizita koji sve češće se pita za koga

Gdje sam te to izgubilau vremenu bez vremena,nestašno te ispustila iz ruku?O, da sam bar više cijenila šum,a zanemarivala buku.Trgnem se na zvuk koraka,probude me

Sve je i dalje tako sivo,moje misli se oblikujuu siluetu tvojuu oblaku dimaraspršena,rastrgana,ali ipak titako blizu, a tako daleko,tako postojanau sjećanjimanisam te zaboravila,a kako i