Poezija

Razlila se tintakojom se pišustranice životanejasna slika muti vidu oku suze jezera slikajuu srcu se jablanovi povijaju…Razmahao se život kistompoput ratnika s mačemi nemilice siječezariva

Osjećam lagani vjetar na svom licu,ulice vode me kao skitnicu.Osjećam drhti zemlja pod nogama mojim,noć odzvanja imenom tvojim.I grli me ta hladna noć; steže me,a

Vizija uranjanjamirisnih, ružinih laticau ocean svijećezaokuplja sanjarenje. Proljetni povjetaracvrti meke grančice paradoksa,kontradiktornošću licai načina izražavanja. Nitko ne slutikakav košmarmladenaštvo upija. Slama meopsesivan napadka utvrdi čeznuća-uz

Sve što goriu menidala bih tebi. Ugasi vatre,utješi tuge,zapali osmijeh,okreni licepoljupcima. Dah tvoj nekabude međumeđu mojim dlanovima. Jagoda Vičević

Svatko bira svoj putU svome životuBira peroneTračnice kojima putuju vlakoviSa koferom svojimNetko punimNetko praznimU mome koferu nema stvariTek koja uspomenaNeka sretnaNeka tužnaAli svugdje putujem sa

Moj mali prinčeMoja slabostiPonosuMoja ljubaviNemiruOsmijehu Čekaću teI kad sve ovoJednom prođeKad se ne budemoSjećaliSavršenih crtaNaših licaI kad ne budemoPamtiliVlastita imenaDozivaćemo sePjesmamaMislimaSrcem Nama riječiNisu bile potrebne

Okružena bjesomučnimolujamaizgaram od boladodira ledenica.. Misle da boli ranaod žaraoni koje lednikada dotakaonije.. Od žara se izgorii umire,a od leda i dalježivi se.. Dok smrznuto

Reci sad, jer već sutraneću biti raspoloženada razabirem razbacane riječi,čitam između redova,razlučujem tko je tko i što je što.Reci, kakva želiš da budem?Drska, lukava, bezobrazna,osjetljiva,

Ne brini sešto stađunza stađunompored nas prolazi.Proljeće, ljeto,brzo će jesena stići će nasi studen zime.Ne gledaju krošnjui u listove naše,već ih neke drugejesenje boje krase.I

Prolazila sam alejom mladih proljetnih krošanja i osjetila zadovoljstvo sobom.Baš ovakvom, baš u ovome vremenu. Duboko u sebi noseći snagu spoznaje da istina ne mora

Dođi,na usnama pamuk donesii na licu poznat sjaj,mojoj ćudi podaj krotkosti.Ja, žena izrođena tvojim odrazimajoš sam gipka ko gazela,behar drvetu i stapka cvijetu sam.Nastavimo gdje

Poklonit ću ti buketOd poljubacaI riječi nježneKo more i plimaPoklonit ću tiLjubavNježnostProstranstvaI sve naj ljepšeŠto žena ima Slava Bilić