Poezija

Već prošla sam tugdje strepnja i sumnja stižudahću za vratomne bi li ostavili brigu više. Zamela sam ih odavnapod stol jada i tuge,sramite se, poviknem,od

Vjetri svitanje lomeTmora pleše ružičastimRaskorakom podVelom siječanjskim Noćašnje kišeOtvaraju se aureoliJutra Znam, bit ćeDobra neka novaSutra. Jagoda Vičević

Udahnem duboko i skupim sve svoje boli, s poda, zidova, polica i kuhinjskog stola.Čvrsto zagrizem usnu da prokrvari…Strpam ih duboko u džepove, njedra, oči i

Opijena mirisom morai soli,udišem daljine jugaBoje uzimam,trenutke mira pospremam U koferima ima mjestaza ljepote koje mi nudišMore, hvala ti na darovima Predajem se tvojim melodijama

Dobra večer…Sumrak pruža ruke.Ljubazno se osmjehujekao da se upoznajemo po prvi puta.Kroz prašinu zapadakao u vesternu,zadnji metak podno planineboji nebo u crveno.Ulične svjetiljke otvaraju očii

Doživjevšihalucinaciju broda-što ka horizontuSunca plovi,skladajući uspavanku valovima kolebanja;spoznajem kako nedostajanjerazara, psihu mori. Pritišće epicentar dekompenzacija! Ogranci ega,superega i ida tlače-seciranjem uma do najminijaturnijih komorastapa se

Kako si me volioKako si me gledaoA sad osjećam da odlazišČiniš mi se sve daljiMogu li se vratitiOsjećaji koji su postojaliPored mene siAli si otišaoNegdje….Možda

Ne, nemoj mi reći da gledam istini u oči.Ona je nemilosrdna, uporna i dosadna.Barem ona moja. Čak i kad pokušavam pogled mi skrene.Iznad ili mimo.I

Dok hodam gradom, laganim korakomu masi ljudi ugledam godine,polako kraj mene prolaze.Jedna za drugom odlaze,odnose mladost prelijepu,a ja, još sam tu na istom mjestu.Ako jednom

Putuj pjesničeširoko ti bilo neboza sve tvoje riječikojima ćeš ukrasitinebeske poljane.. Anđeli neka skladajumelodije dajućitako ritamstihovima tvojim.. I smiješi se,uvijek se smiješigledajući prema doljedok iznova

Ako moram večeras da izaberemjednu pjesmukoja će nahraniti sjećanje –neka to bude ona u kojojse na prstima iskradam i kršim obećanje. Ako moram večeras da

Moje misli tebi letesadašnjost moja vri,kao lava kola svijetomu onom što bio si ti. Ruke ti pružam, osvježi melahorom s visina,u kojima letiš dok ja