Poezija

Da mi je sadada zavirimu stare požutjele listovena kojima sammalo po maloostavljala dio sebeutapala tuguu bijele listovesuzama ocrtavala oblike… Tamo u tim redovimaostavila samsvoju mladost,snove,sva

Tu sam da te volimskromno i tiho,hvalisavo i snažno.Ti znaš, nije važno. Koliko puta pasti,koliko puta ustati?Ta još smo djecazajedno trebamo rasti. Karolina Obradović

Dinamit tišineeksplodira pjesmom!Usporavam tok smislene cjeline,mutnom jasnoćom. Pretočen u pehar;simbol pobjededoprinosiš kaooslobađajući napitak,zlatnim perom poezije. Stražariš nad rimama,prosipajući tone stihova. Mjesec lasom obuzdanlebdi gradovima. Neizvjesna

Da čuda postojeBio si netkoTko mi je zapelo za okoBio si drugačijiU gomili istihPričali su ljudiNije on za tebeOn je kao vjetarKoji se vezati ne

Probudio me dan.To još uvijek nije bio dan koji ljudi svojataju i doživljavaju kao vlastiti teatar. Bio je to dan u kojem je budna samo

Na raskrižju putevagdje smo ti i jarastaju nam se koracikao da zajedno ne putuju,a što je noć i što je danbez tvog pogledajedna te ista

Razastri putokazesvuda po svijetui pokaži mi putpošalji jednu lastuda vodi medo toplijih krajevauželjela sam se toplinepredugo su mi krilabila pod okovimamraza i inja.. Pokaži mi

Tuga je prijatelj istineI bol joj je sestra.Rađaju čistoćomBjelina im je putenaDjevojka sred poljubacaVeo joj je nestaoMeđu oblacima.Kiša će padatiSlana, topla, nedužna… Jagoda Vičević

U Masarikovoj.Prolazim, gledam stare kuće.Starih kapija, tih sandučeta.Kada poštar dolazi biciklom.Noseći pisma, razglednica.Pošiljaka iz inostranstvu. Uske ulice,malih parkinga.Mačka sedi na prozoru.Kod zgrade u prizemlju.Starih zidova,

Pozivam veličanstvene lasteza svjedoke čovječijem egu,nek se ne brane podučiti životuljudsku glupostpreuveličanu i tvrdoglavu,baš mušku.Koliki opsjenar i vozionar moraš bitii znojem se okrvavitida slomiš ženu.(To

Previše tebe,kola vitalnim organom,površinom nužne skučenosti. Žila ispisuje,ustajalom posvetomželju za izbijanjemerupcije ovisnosti. Zar si stvarnotako čudotvoran? Djeluješ nevjerojatnomraskalašenošću! Konture tvoga lica,snivajuzapečaćene na poleđini. Nadolazeća knjiga

Tražila sam neki novi gradNeke nove ulicePrirodu kako se budiI najljepšu livaduLegla sam na njuI udahnula taj prekrasan mirisPoljskog cvijećaSuza se niz lice skotrljalaJer nema