Poezija

Ti si bio moj san.Možda sam te tražila decenijama…I pronašla jednog kišnog jutra.I sada znam tvoj lik me pratio kroz sveoluje…San koji budi, i daje

Kroz san dozivam teželim prstima cjelivati tvoje lice.Osjetiti jačinu pogledakroz zatvorene vjeđe.Toplinu riječikroz spojene usne.Moć osmijehabez mimike.I otkucaje srcašto mi broji stope do tebe. Marijana

Srela sam vlastitog duha. Među grmljem divlje ruže,bijah ogrnuta velom grijeha. Usmjerenje medija ometazlatno- žuti list,smrskan posred ceste. Jeseni niti u tragovima! Ljeto odišesmaragdima pripijene

Pod prstimaKao prahKao kiše kapTi u meni si prisutanTu na mom dlanuČuvam tvoj tragKako me dodirujeNekim nitimaIzvezenim čistom dušomKoja leti posvudaKako je osjećajKad te netko

Sjećaš li sekad ostali smo samiu strahu od nadekoja nas nosi,sjećaš li seostavišmo ondjesvaki drhtaj što prkosi? I nismo mnogoimali za rećiponijesmo tek riječ ili

Promjenila sam se,odrasla,postala mudrija,pametnija,manje se žalimi manje plačem… Kroz život grabimkrupnim koracimasrce više ne nosimna dlanuvidljivo svimasad biram ljudekojima ću biti odana… Zaogrnula sam seplaštom

Moje su staze baštinom tkane,kroz gene što dali mi otac i mati,a svoje davne šokačke granedeci ću svojoj kroz pesme dati. Nisam od oni što

Neke tuge su drugačije, iskusnije, obilježenije…Isprepletene čulima nisu doslovan slučaj, iza njih je iskustvobez kajanja i životno bogatstvo.Takve tuge su slatke,njihova sjeta blista, jer tolikoblaženstva

Shvativši patnjukao najuzvišenijioblik stvaralačkog ranjavanja,prožima stimulansozljeđivanjanevinih slova! Smrknuta cigaretaperfidno čučistisnuta,oskvrnjena,polumrtva. Pepeljarakao simbol groblja,zlorabi jusivkastim nitimaizgaranja. Izvodi maestralnomsjetom plamena,taj zadnji,svečani plesuništavanja! Naočigled postadesamo trag pepela… Lorena

Moglo bi se reći da je dobar ovaj dan.Po ničemu poseban, pa ipak.Možda samim time što vjetar pirka i donosi olakšanje, makar i samo izvanjsko.

Umirilo se moreDok zvuk tek pokojem valaSmiruje moje misliKoje putujuNekim mojim čežnjamaI dodirujem ih pogledomZagledan u daljinuA ta daljinaNajbliža je srcuOna me najbolje poznaZna šta

Već dugo te ćutim. Nisam se ni maklatu sa one tačke što na zvezde gleda.Još ti dušu ljubim, tu, gde sam je dotakla,pod zvezdanim krovom,