Poezija

Stiglo nam je ljeto, dani su dugiLijena popodneva se vuku sa sparinomNajbolje se zavući iza ručka u hladovinuI odmoriti dok omara ne prestane… Volim vruće

Kada mi vjetar zapuhneU liceA sjenka od sunca ga pomilujeOsjetim se sigurnoJer osjetim tvoj zagrljajA ti osjetiš svu moju ljubav…Dok na valovitom moruBijesne olujeA vjetrovi

Putuji vlakovina šinamaod beznačajadok ljudi neumornožure ne bi listigli na stanicusvojih odlazakažureći ostavitisve iza sebe,ali zaborava nemasjećanja putuju snjima gdje godpošlis kim god se sastaviliiili

U rukama vremena živimkao u nekom začaranom krugu.Ponekad vidim kišuponekad vidim dugu. Vrijeme mog životažubori kao rijekaMirno plovim koritom tima onda shvatim da prolazimi ja

Ja nemam više svoju obalu,Pravit ću se da samo spavaI ja ću o njoj stalno sniti.Ostaje samoća ispod bijelog duda,Mašta se pod njim više neće

U početku,bila sam kap rosena dlanu svemira. Skačem kroz travu,duša mi je lepršava i laka,ne zna ni svoje rubove ni pravce,samo juri za leptirima mislišto

Začudo, iz purpurneamfore, tek ponekakletva, mrtvo izvire. Ništa strašnoza početnike. Ranio si me lukomi strijelom, ali se nenadaš protunapadu. Nema te sile, koja –može spriječiti

Da ti kažemStani maloUspori korakOstao sam bez dahaTrčao nepoznatim ulicamaOstao bez dahaNa momente kao da je srcePrestalo kucatiMisleći da te neće pronaćiKada sam te sustigoNi

Negdje tamodaleko,tamo gdje suncemiluje moje obrazetamo negdjegdje kiša nedotiče obrazeskrivajući odsvijeta suzekoje neumorno padajunegdje tamodaleko,tamo negdjegdje snovipostaju stvarnost,a noćne more nepostojenegdje tamodaleko,tamo negdjeizmeđu togapostoji samosurova

Ogrnuta dugim –crvenim plaštem. Čuvarica je šumeiznikla iz krošnje.. Još od posteljice-nosi okultne tajne. Kažu da činimavida svaku ranu. Pogledom žeže iprijekornu stranu. Koristi biljke

Tvoji prsti klize mojim licem,Osjećam u nosnicama onaj tvoj dobro znani mirisI leptiriće u trbuhu, kao da je prvi put… Ljubiš me nježno, najnježnije, polakoA

U njoj su svi moji snoviRazbacani u mojim bilješkamaGdje pitam teZnaš li ti što su snoviOni našiDok smo gledali zvijezdeI sanjarili…Dali nekad pomisliš na njihZnaš