
Dorujao rujan
Rujan ruji kroz bostane,kistom maše na sve strane,dovabio jesen rujnu,dopeljao jesen bujnu. U voćnjaku jabukamarumen daje obrazima,vinograde grožđem kiti,babljeg ljeta vuče niti. U šumama farba

Rujan ruji kroz bostane,kistom maše na sve strane,dovabio jesen rujnu,dopeljao jesen bujnu. U voćnjaku jabukamarumen daje obrazima,vinograde grožđem kiti,babljeg ljeta vuče niti. U šumama farba


U sutonu bijelomostavljam diokoji mi više ne trebaodlazim doktišina robujesilasku noćiskrivajući velomsvojim tajnu,tajnu rastankadvije sastavljeneduše silomuništene ubijeloj sobi patnjeObučena u bijeluhaljinu natopljenubolnim uzdasimaposljednjeg hroptajaživotnog ciklusai


Dođu tako neki dani,drugačiji, osjetljiviji, ranjiviji.Prepredeniji.Lukavstvom oližu mrežu što usrdnospletoh oko sebe, za samoobranu.Ogole me, skidajuć’ sloj po slojnakalemljene dostatnosti.Matiraju me, pa se slomimu tisuću

Neka nova kvaliteta se uvukla u moj život.Mir s kojim obavljam stvari za koje me odavno osposobila strast. Sigurnost i spoznaja da mi je postojanost

Odavno se bajka pretvorila u stvarnost,davno su nestali prinčevi i princeze.Već dugo je nebo kristalno jasno. Pred mojim očima samo java,ni trunke sna… A mene

Koja glupa izjavaAli sad shvaćam, osjećamU glavi tupe udarce srcaU venama brzinski kola krvOd straha se ledimZar se tako umireRekli su da je smrt mučna,


Tvoj miris mi se uvlači pod kožu,plovi mojim venama,i nastanjuje se u mom srcu,tamo gdje razum se gubi,a osjećaji vode svoj ples. I ne daju

Ostavljena u vihorusiromaštva i neljudskosti majkekojoj sve je bilobitnije od djeteta…Ostavljena na ulicigdje zaborav jeglavni grad i sivilo ulicai smrad ustajalihtjelešca, obavijenihizmaglicom crnilaiz tamnih oblakakoji plaču nadsudbinom

Ispjevaću ti najljepšu pjesmuda ti svaka nit duše zatreperi Iz drhtaja ćuukrasti bol i radost Vratiti u svoju dušuPravo gdje je nastala pjesma Kad obje