Poezija

TihoDa nitko ne čuje njen hodDa nitko ne vidi suzuNjena dijela bile su jača od riječiJer sve što bi učinilaNekom nešto tiho reklaSamo par riječiA

Pusti da tišina prekrije našu sobu,neka samo dodiri govore.Dozvoli da ti pokažem nežnost,jer i ja umijem da budem nježna.Ogolimo noćas do krajanaše dušei stopimo se u

Reci sad, jer već sutraneću biti raspoloženada razabirem razbacane riječi,čitam između redova,razlučujem tko je tko i što je što.Reci, kakva želiš da budem?Drska, lukava, bezobrazna,osjetljiva,

Imponiralo mi jetvoje odijevanje frazau ledeni grimiz. Tada bih izmorenaod posvemašnih opijumau nadmoćnim kavezimaizgorjelih usana,gorko ispilakalež saveza. Ti nisi doživioispunjenje katarze,miris okupanih periferijaponad grada,safirne mjesečeve

Znaj da moje srce kida seDok u hladnim noćimaČeka teKad zabjele snjegoviKao one zimeKad smo se voljeliStisnula sam čvrsto usneDa tišina iz mene progovoriKoliko tugeProđe

Što je na kraju krajeva,što jedno drugo spaja,što će poslije doćii kad sve prođe, što će još proći? Što dolazi poslije svršetka,što je prije početka,iza

Vrisak duše zarobljeneokovima patnjeuzdah usana zašivenihu nijemi krikspasonosna pobjedajakih nad slabimai zloslutni cerek pticašto izruguju sedok slobodno lepršajuispred kaveza mojihnoćnih morasloboda o da sanjalasam o

Rekao je zdravo u polupraznoj sobi.U dimu cigareta gubila sam se.Sa čajem divljeg limuna u ruci,zime su varljive za nas.Napolju izgleda pada sneg.Ja nemam blage

Gospodaru veličanstveni,svrni pogled na ovu pokornu djevojku,koja moleći ružarij,broji cjelove. Ovo je njen mjesec,doba obraćenja teških prekršitelja zapovijedi. Potrebno je othrvati se naletima zlobnosti. Sva

Ali u meni je ptica ranjenaSlomljenih krilaIako slomljenaOna uvijek u isto vrijemeDobije snaguI letiTamo dalekoJednom slavujuNajboljem prijateljuOn je tamo čekaI njegovim pjevamOdjekuje cjela planinaTamo je

Ti si melem za moje rane,ti si svjetlo za crne dane,ti si luka moga morai mojim noćima svaka zora. Bez tebe što bih bila?Kao ptica

Noć mi te uzimai dok borim seda bude lakšegubim dah iznovakao da netko čupami srceonaj osjećaj pritiskakada dolazido točke pucanjai slomim sehiljadu putai iznova hiljadu