Poezija

Uklanjajućirastrganu monotoniju –kopnim, rapidnom zahvaćenošćutoksičnih svojstava. Nasilno svezanaunutar komore smaknuća,odajem dobroznanu tajnu- bezvrijednog bića. Pomičući udove u jedinstvenojklopki netraga,zapitkujemretoričkim tolerancijama… Kako intuitivnopronaći izlaz izlabirinta užasa?

Bila sam dijeteRadosnoBila sam ženaNi sretna ni nesretnaSve prolaziVratiti se ništa ne možeuzaludno je sebe pitatiKako je moglo bitiOdgovor znamo sviU moru želja utopismo seKasno

U rađaju zoreMožda još snenaOsjetim rađanje ljubaviOsjetit ću njene dodireOko mene rapsodija pahuljaKoje su me probudileSvojom ljepotomJesi li ih ti poslaoDa me pomilujuUmjesto tebeBudim seNapokon

U proljećeKada sve olistaA sunce žaromPupove rascvjetaNa osamkuMalaOd drveta portirnicaZelenim se jorganomPokrilaProšaranim ružamaRazličitih bojaI raspuštenim mirisimaSa kojima su pčeleMamileA bodljikavim trnjemOd radničke rukeKrileIznenadan pisakČađave lokomotiveBjelinom

Promjena vremena,lišena ljepote skladnihodnosa…Lepršam između javei sna osjećam se odbačena,iskorištena, možda i krivasama sjedim u sobi doknegdje dolje čuju se glasovivedrih i istinskih krivacaosmjesima pokušavajućida

Život je nepredvidiv,ljepota prolazna.Ne, nisi me iznevjeriosamo sam za tebesačuvala mjesto u srcu.Vidiš, sad ću ga moći upotrijebiti.Više neće biti prazno. Karolina Obradović

Prolazimulicom rođenja,mjestom komeznam svaki kutak. Blatni pločnicisuprotstavljajumi se na putu. Ne znamje li užitaksunčeva zraka;što se prelamakroz rosno granjeili je to takouobičajeno zbivanje? Vidim ciglestarih

Koprena noći ravnicu skrivamirom se kupaju selo i rijeka.Dok sve oko mene spava,zvjezdano nebo na mene čeka. Iz tame mi šapuću tisuće svjetovasvaki me sebi

U rađaju zoreMožda još snenaOsjetim rađanje ljubaviOsjetit ću njene dodireOko mene rapsodija pahuljaKoje su me probudileSvojom ljepotomJesi li ih ti poslaoDa me pomilujuUmjesto tebeBudim seNapokon

Nije da se držikao za ponos na dlanu,nije svojina.Nije moje-tvoje.Što ćeš onda s njom?Pustiti da se rastopiod topline?Škrto i nezahvalno. Karolina Obradović

Čuvaj to dijete u sebi, čuvaj,jer ako jednom odeviše se nikad vratiti neće… Imaj svoju sigurnu luku,u koju ćeš se vraćatii igrati sa djetetom u

„Bodež uskrsnućapribližava seporoznom vratu,režući svakodnevne agonije“ –prozborio jejecajući vjetar,taktilnomstravom jeseni. Anksioznošću nošena,vidjeh gavranaobloženog antičkim draguljima. Čak i vrane zastadoše,pred uzvišenom statuomodbjeglih snova. Poklon što mi