Poezija

Vesela je jutros prirodakao na vjenčanje da je krenula.Poput sretne nevjestevjenčanicu bijelu obukla.Gusti veo niz prozor spustila,okitila se sitnim iglicama,a djeveruše draguljnim sigama.Sva treperi prirodaod

Regeneracijasvrgnutih pisama –sja u punom jeku! Nepresušne komoreogranaka plača;telekinezom posjećujutvoju odaju. Dehidracijom natapamtrenutni zalazak sunca,intuitivno znajući… Ako ostavim zapis,znat će(š)da je o tebi. Lorena Vojtić

S tisuću zašto mahnito češemožiljke s duše i oblačim ihu svježe ruho.Jutro je, a jutra su mi najbolnija.Iz njih izvire snaga upornima,u njima se množe

Ni kada hladne kišePadaju po mojoj dušiNi kad te tjeram od sebeTada te najviše trebamZar ne vidišDa moje srce krvariPuno je ranaBoliI kad kiše dođuKao

Sanjam o tišinidaleko od sve buke,da samo čuje se nježnopucketanje granjašto svilo se pod težinombijelog pokrivačada prolazim kroztu šumu tišine ipredivne čistoće pahuljana kojima ostajesamo

U susret novom danuotvaram oči snena i sama,tu, u polumraku sobegdje u tišini ugasla je galama. Pred zoru dok gase se zvijezdei Luna uzmiče kroz

Neodoljivo, lomiš me.Promrzla uz hridi,valovima šibana.Lomiš me kao morestoljetne bure.Odeš pa se vratiš,kliziš mi niz prste.Neodoljivo…korak naprijed,natrag dva.Podsjećaš…Na malu bijelu pahuljuu dahu vrućem izgubljena…Nestala. Marijana

Nema smisla sunce je samo po sebi sunce.Zatvorila se vrata… on kao da drema daleko je.Protiv Boga ne ide srce u zabludi.Ne mogu da izustim…Ne

Kad mi nisu blizuKad mi se tvoje očiNe smiješeNe mogu disatiNi spavatiSve moje si odnio sa sobomA opet mi darovaoNovi životU kojem počinjem osjećatiSvog srca

Okovao si me teškim lancimai bacio u tamnicuvlastite boli,neka se nosimsa timesama…Okovao si me ledomsvoga pogledačvrstog i nemilosrdnog,ne bi li ubio moju ljubav…Okovao si me otrovomsvojih riječi,toliko oštrih,

Znam da ponekad ne čuješ, a slušaš.Šutiš.Zatvoriš oči, pa ipakna jedno oko namigneš.Jer ne znaš ti biti pakosna ni ljuta.Nekako nađeš načinupregneš dobru volju.Složiš se

Slaže suton čežnju u kolijevku,snenim krilima jedre valovi.Na milost i nemilost proklinje danza još jedan udisaj,ostalo mu još pokoje gnijezdoza ukrasiti,ostala mu još pokoja željaza