


Opet ću nekad i negdjepo rasporedu mladežana bijeloj kožipronaći ljubav.Opet ću nekad i negdjebriznuti u plačkad sekunde čekanjakao godine prolaze.Opet ću nekada i negdjena platnima

Postoje rjetke osobe u našim životima…Osobe koje nas taknu svojim srcem…Koje su nam prosule svoju dušuvjerujući nam bez straha…Pored takve iskrenosti…Ne možeš da ne zaplačeš…Ne

Jedna pahulja bijelana moj je dlan sletjelatu je sekund ostalapa je onda nestala…Dugo u noć,u bijeluzimsku noćstajala sam uparku našegsnivnjabrojala pahuljegledala zbivanjasvaki korak prolaznikašto je


Noć je.Duboka sveta tišina.Vani vlada blagdanski mir i zimska idila.Pod okićenom jelkom pokloni stoje.Pahulje na prozoru,vatra u kaminua snjegović u kutu.Za njim sobovi saone vuku.I


Ostavit ću ti svoje srceNeću reći niti riječSve su one putem izgovoreneSve što želimTo je da me zagrlišDok pahulje miluju nam licaDobro zapamti taj trenutakDrži




Volim kad se stvari dogode,onako usput.Bez velikih planova, okršaja, intenziteta stremljenja. Kada fluidno i lako teku ili lete.Prate tempo vremena, ni sporije, ni brže.Kada iznenade