Poezija

Bilo je popodne i bila je zima.Silazio sam dugim stepenicama čežnjeDo hladnog hodnika,Do dugačkog hladnog hodnika,A dole na podu kraj stepeništaLežala je saksija zamrzlog cveća.Nosio

Ponosna na ljubavkoja meviticama tvoga srcaobavija cijelu dokosjećam leptiriće kojiveselo plešu pleszaljubljenostiu zanosumelodijekoja dira u dušu… Martina Kopić

Oprosti za svakiskriveni osmjehza svaku suzukrivu ili pravu,možda zbog tebeto sam što jesam,a možda si bioi ti u pravu.Ta ne kažu zalud:trnovit je put do

Koliko god se trudila.Ne mogu.Biti čišća od snijega. Tiša.Mirnija.Nezamjetnija. Koliko god se trudila.Ne mogu.Biti blistavija od snijega. Upornija.Izdržljivija.Strastvenija. Jedino što moguje gledati u bjelinui biti

Nedočekano iščekivanje.Pomno odabrano svitanje.Neoplakani smijeh,nemir i strah.Nesalomljivi plam,probuđeni jaram.Zebnja i čežnja,olovna tmina.Blagonaklona uspomena.Duševna bukai sigurna luka.Sve to pamtimajčina nemirna ruka. Marijana Šimić

Voljeh nadmudrivanjaprosuta potepihu viđenja,snažne zagrljajei sklonost analiziranja psihodeličnih pojedinaca. Tjeskobomanksioznih stremljenja,heretizam jeevidentno zavladaoumom obraćenika. Neuroni ponovno uspostavljašepogrešne hipoteze,potičući razdori metalnim okusom krvi, uništavašeneminovne pokušaje. Govorio

Bio je njeno suncebez kojeg nije znala sjati…Bio je njen mjesecputokaz ljubavi…Bio je njen vjetaru kojem bi se pronalazili…Bio je njena olujaona najsnažnija u srcu…Bio

Ti što govoriš da me volišviše od sebe samog,više od života, od sveg. Ti što spreman si pružititoplinu svog zagrljaja, doma. Pogledaj u dubinu duše,pogledaj

Nemoj tražiti sreću,tamo gdje su temeljispaljeni.Nemoj tražiti radost,tamo gdje ona višene stanuje.Nemoj se vraćati,tamo gdje davno siza sobom glasno zalupiovratima.Nemoj više tražiti ljubavkoju si nemilosrdno

Kuda vode ove ceste na kojoj smo rutiOdjednom ja se sjetimDa sam željan tvoje puti Mjesec noću svijetliHostiji je nalikPa se suncu svetiI dok sve

Oči…Topli gejziri,dva otokarazvedenih obala.Dva ogledalanapaćene duše.Usne…Pitka voda.Sklonište,gdje savjet se rađa.I skončava.Lice…Isprekidane crteočeva lika,tuga velikaoslikana borama.Prijateljski sudac,vječni borac.Njegova ruka..Čelična konstrukcijavremenom bičevana,a dodiri od pamukatopla i meka.To

Laički pokrenutom psihoanalizomne dopirem do nagovještaja nedefinirane osobnostišto nagoni svrgnuću depresivnosti. Tarem obraz o pothlađeni rubac zimskog ekvinocija,moleći ubojicu koji me već jednom usmrtio da