Poezija

Naći ću tetamo gdje mjesecljubi sjevernu zvijezdumilujući je svojim sjajemosvjetljavajući mi put…Naći ću te u žuboru potokašto neumornoljubi svoje kamenjebruseći ga u neodoljive bisere…Naći ću

Ruke, naše ruke,koliko dobra,koliko zlamogu donijeti? Ispružene, zadržane,sklopljene i same,u vječnoj borbiizmeđu zla i tame. Ruke našečemu li služerazumu ili srcuudarcima ili zagrljajima? Karolina Obradović

Obla sam sa svih stranano, to mi nije mana!Slatka sam il’ kiselazelena, žuta ili crvena.Od mene nastaje fina štrudlaili pita sočna, ja sam vamkraljica voćna!

Nad koordinatamapretpremijerne slobode,nadvio se bistar oblakglumačkih podviga. Možda si vremenski putnik,koji je došao razdrmatidugo čuvane temeljesazidanih bjelokosti,isprati tišine neobjašnjivih mjesečinate vječitim zapljuskivanjemmorskih pučina;konačno otkriti lokacijuizgubljenih

Kud god da krenemNa svakom tragu uspomenaI kamo god da se okrenemKao da tebe vidim jaNa krevetu naše fotografijeSve sam ih razbacalaOtvorila prozorI pustila da

Tražim te u prolazuod vremena,u kapima oveneumorne kiše…Tražim te u ljudimačiji koraci zaustavljenisu u kaldrmama zaborava…Tražim te u oblacimasivim, teškimšto suze sa mnomzajedno proljevaju…Tražim te

Znam, mogu podnijeti sve,dašak romanse i grube riječi,ali što nakon svegazar ćeš samo tek tako otići?Ne bacaj u more solna kamenje kamen i bol na

Ja živjeti moram.I živjeti želim.Sa svijetom oko sebe. S većima i manjima od sebe.Gdje li je mjera? S boljima i lošijima.S danima i noćima.Sa svijetlom

Sobom kulminiradisocijativna konstatacijanovopečenog prebjega,koja glasi- ne, nikada. Hipokritna malodušnosti,otkrit ću ti petljukoju poznajupoetični predstavnicisvrsishodnog morala. Zrcaljeni ograncimojih stilskih sredstava-nepristrano jureka senzacionalnimupečatljivostima. Suprotno tome,ja u slikovitojinverziji

Ti si uvijek bioMoja čežnjaNepozvani gostKoji mi u snove dolaziI ne da mi da ga zaboravimZašto me ne pustišKrenuo si drugim putemA još me za

Prije papira, olovke,mastila, stih iz dušeistječe, teče… Prije zapisa ružičastihtmaste tonove izbrišem:Ponekad osmijehom,pokatkad plačem. „Da imaš gdje pisati stihove,“reče. A stih, ionako, iz srcanastaje pa

Sjedim…palim već ne znamni sama koju cigaretu,dok suze izdajnice nečujnoklize niz obrazkvaseći pismo u mojimrukama,po ne znam koji put…Tinta se već sliva pod teretomkapljica, koliko