Poezija

Teško je čekatinekoga kogavoliš. Željeti,a nemati. Htjeti,a ne moći. Voljeti,a ne grliti, Znam li čekati? Čekanjemželju gasiti:voljeti? Jagoda Vičević

U svoje doba jeseni, prava sam jesen.Odbacujem staro lišće i gledam ogoljele grane svoje.Lijepe su mi jer ih razumijem.I nije me briga što su mnogima

Odmicanjem vremenajednostavno naviknešna nijemost interpunkcija. Promatrajući crvotočinastotruljenje ružašto si mi ih poklonio,nagim prstimatopim izliveni vosakprislanjajući ga na površinuzarezanih slojeva kože. Uostalom,barem me receptoriza krnju agonijunikad

Jednu pjesmu nikad ne objavljenuOna tebe čekaU mirisu zoreDa me zagrlišA ja ću ti poklonitiOnaj dugo čuvani zagrljajI pjesmu samo tebi pisanuTamo ne spominjem tvoje

Moje žlijezde rade svilene nitikao ja nije lako biti.Imam osam dugih,tankih nogupa se uokolo hitro kretati mogu.Nisam lijepod mene se ježe i bježeJa ne dižem

Sjećam se uzdaha pokraj rijekekao jučer da je bilo,a ne godine devedeset i neke.Ti i ja zagrljenidok vjetar njiše granegledali smo se, zaljubljeni.Sjećam se suza

Gledam svoj odrazne prepoznajem se…Umorna, slaba,iskorištena…Godine bolatraga ostavile su…Suze neumorno klize,dok ruka probija tankuopnu ogledala duše.Dah se ledi u zraku sivilahladnog…Borim se, ali teško je.Predugo

Mrzim daljineOne Suhe,strane divljine.I korake prazne,bešćutneMrzim kilometreOku nevidljiveLedene cesteHladne šutljiveŠto gutaju suze nostalgijeMrzim ovu hladnoćui nemirePrazne daneOdbjegle zagrljajeI vječno nedostajanje Marijana Šimić

Usredotočenošću polažemapsolutno pravo vetaza nenadano,svirepo klonućemanipulativnog duha. Emancipirano temperamentna,nižem raznolike metafore. Bože, nisam dovoljno kompetentnapri kukavnom proglašavanju kolabiranja,stoga me zanima,odobravaš li manifestnozapadanje u fazu apatije?

Da se ne utopim u ovom moruKoje sve moje tajne znaZašto sve što sam voljelaNegdje sam putem izgubilaSve što sam dotaklaBilo je iz ljubaviOnda bi

Između pjeva pticaproljetnoga i ljetnogajesensko zorenjei odlasci na jug stojete zimske šutnješto duge noći broje. I muk tvojkojem ne mogupročitati note,ne znam želiš lijoš čekati…

Naći ću tetamo gdje mjesecljubi sjevernu zvijezdumilujući je svojim sjajemosvjetljavajući mi put…Naći ću te u žuboru potokašto neumornoljubi svoje kamenjebruseći ga u neodoljive bisere…Naći ću