Poezija

Da naslovniš glavu na moje rameDa skupa izbrojimo boreOne što još uvijek te boleDok bježala si ko srnaU samo tebi znanom putuZa negdje…Nasloni glavu na

Jutro, pa još proljetno.Ispunjena osjećajem rađanjai novog početka,kažem sebi:Još sam uvijek u vremenu. Još uvijek se mogu ponovo roditi.Na načine mnoge.Manje ili više drage. Dugo

Povedi me putem do raja,jer moje oči ništa ne vide,besmisleno zure u praznoi puštaju sate da prolaze. Zatočena sam u četiri zida,gdje sunčeve zrake ne

Promjenila sam seodrasla,postala mudrija,pametnija,manje se žalimi manje plačem…Kroz život grabimkrupnim koracimasrce više ne nosimna dlanuvidljivo svimasad biram ljudekojima ću biti odana…Zaogrnula sam seplaštom sigurnostii nade,nade

Dok prebirem stare bakine slikemnoga se sjećanja kroz glavu nižu,stihovi sami od sebe niču,glasi predaka kroz vrijeme kliču. Poslušaj riječi starih otaca,što se kroz moje

Dan za jošjedan san. Nema tusreće odavno,samo pjesmenižem „slavno“,i maštam o prošlostiu kojoj živim do iznemoglosti. Odraz tih stihova,blistavih oblaka,ispreplitao sesa čežnjomo njemu,tamo negdje,meni dalekom.

U tišiniUz tek lagani žubor riijekeTek vrškovima prstijuDodiruje rijekuI u glaviStvaram pjesmu o tebiNe znam kuda me sve misli vukuTebiŽelji da me zagrlišPoljubišČuješ li poljubi

Htjela sam promijenitizrak koji dišem,obzor koji gledam,ljude koje volim. Plašio me isti pogled,isti ljudi i sve novošto je imalopresliku staroga. Htjela sam promijenitigrad, ulicu, ljude,i

Slomljena sampred ogledalom boladok prošlost se prikradapoput najstrašnijeg lopova.Okružena masom,a tako samagledam prošlostkoju okružuje tama.Tada sam izašla jačabila sam borac pravi,al’ prošlo je vrijemei srce

Osiromašena nakitom milozvučnih riječi,a obogaćenaagresijom pojmovaputujem lagano,svitanjem novog jutra. Čije intrige sumeđu nama? Duga je osvanulana bijelom šavu;ormara crnih košulja-nespokojnost presrela. Sivi, svjetlucaviprah metaforasteže ovratnikraznovrsnih

Osluškujem bilo svijeta,globalnu mu amplitudu,kojom se rukovode i pojedinci,vjerujući da ono će im dati smjer pravilan.Ili barem onaj koji garantira opstanak. Acer et celer.Dižu se

Samo u njemu istina pišeJel ono sretnoIli u sebi tugu krijeJel okus onaj hladanIli ga topli vjetar grijeSve što srce ćutiVidi se u očimaJer one