
Metar iznad zemlje
Pruži mi svoje rukeda raširim sreće krilanebo je odveć dalekoda bih sama bila,u domu mometek vatra u kaminu,zavarava poletno srceda me puste želje minu.Što daleko

Pruži mi svoje rukeda raširim sreće krilanebo je odveć dalekoda bih sama bila,u domu mometek vatra u kaminu,zavarava poletno srceda me puste želje minu.Što daleko

Smještena u žili puknuća,nastojah eliminirati svakojake sablasne tendencije što sestadoše vrzmati oko periferije moždanih stanica,pokušavajući me uvući u zloslutne krajičke boemiziranja,premazane pohlepnim osluškivanjimazavršnog pada. Motiv



Ne znani slikar u duši mi spavai čeka da sebe pokaže svijetu.Slučajna iskra drevne ljepote dala jenjemu moćnu paletu. Njome on slika beskrajno nebošto grli

Proleće je.Još jedno proleće.Tu smo, tu nas je zateklo.Smetene, izgubljene, uplašene, nezadovoljne i tužne…Kuda nas vode ovi dugi, jednolični dani?U neko bolje, ili u neko

Vidjela samdjevojku usamljenu,glave oboreneu knjige Jesenjinove. Djelovala je takonestvarno i zamišljeno –zalutala u svijetu okrutnome. Udaljavajući se od njei pojave nepoznate,shvatila samda sam to ja…

To su noćiKada nisi tuKada nisi pored meneA tako mi silno trebaš…Postoje daniKad koračašU nekim svojim mislimaDan kada hodašA nikoga ne vidišTreba ti tišinaDa te

Kad tišina postane neugodna,a glas zamijeni mukkad otkucaji srcau tebi stvore tek tupi zvuk onaj koji u tebilomi sve oko sebe,pa sve ono što bilo



Neki su nam ljudi samo punili srca strahovima.Neki nam nikada nisu pokazali da nas vole.Neki su bili sebični.A neki depresivni, tužni ili negativni.Uglavnom, svi više