Poezija

Negde… u Danskoj,ti hodaš plažom.More je tako lepo,a nebo beskrajno i mirno.U tebi prepliću se misli,snovi,i sećanja sigurno.. Nekada, bila si devojčicakoja je o moru

Dok pišem odlutam u neke svoje skrivene svjetove…Iz koje se rode pjesme koje imaju srce i dušu…Nekad namjerno pjesmom želim izazvati u osobama nešto da

Ti nikada nećešrazumijeti moju tišinučak i da najglasnije vrišti.Ti nikada nećešshvatiti moje pogledečak i da znaju da pričaju.Ti nikada nećešnaučiti kako da dodiruješslomljeno srceiako sastavljeno

Možda sam i ono što trebam bitiu krošnji grana, od debla korijen,ptica u letu, vjetar u krilima,oblak na nebu i sunca sjaj. Možda sam i

Zasjedni na tron užasa,peripetijom osiguraj spas. Tko te u ponor priziva?Odagnaj žalosni glas! Izvitoperenost siluetetješi zlokobnim naručjem. Nerazumno duhovno vladanjeplaća dugoštrim napadanjem. Vidim kako pjevaš

Možeš uraditi bilo šta da popuniš prazninu.Možeš se udati i otići daleko od svojih.Možeš izroditi mnogo dece.Možeš napraviti prvoklasnu karijeru.Možeš napisati stvarno dobre knjige.Možeš prekomerno

Možda sam se umorilaMožda sam ponovo palaNakon bezbroj životnih udaracaPustila sam da kiša opereSvu moju bolPreviranjaNedostajanjaLegla sam na tloI godio mi je osjećajČišćenjaKiša i suze

Tražimnešto, nekogaizgubljena na putuvlastitih nadanjaposrćem na izrovanim emocijamapadajući iustajući iznovanošena burom tvrdoglavosti…Tražimnešto, nekogaranjenih stopalaod oštrog kamenjana vječnom putuvjerovanja…Tražimne nalazimništa, nikogasamo aveti nekihminulih vremenašto zadržala ih jetuga stisnutaizmeđu

Pitao si me što želišodgovorila sam – ništa.Ništa od prolaznog,ništa u smislu besmisla. Gledam kroz tvoj pogledkroz svaku tvoju gestu,dok neumorno tapkaš,a stojiš na mjestu.

OdškrinutaPandorina kutija-uzrok svihzemaljskih zala,spiritualnog kolapsa,zaživjela jeu mojoj utrobipokušavajućitežinu stiha izroditi! Skidam nikotinsku kožu,nadajući se ozdravljenju. Kako podnijeti borbu –na čijem mjestu radnjeiskonski gubim strategiju? Lorena

A šta je sadTek sjećanjeNa nešto što smo imaliZatvaram očiOsjetim tvoju glavu pored svojeTvoj šapat na uhoDok izgovara mi posebne riječiOd kojih i sada zadrhti….Prošla

Nauči da slijedišmoju ljubav…Po putevima mašterazasula sam tragovesamo ih slijedi,nije bitno gdje ćeda te odvedu…Nauči da slijedišputokazenacrtala sam ihsvojim prstima,svuda pomalo isvi sadrže srcena dlanu…Nauči