Poezija

Podario si mi novi životVjeru u bolje sutra… Sa tobom mogu dabudem ono što jesam… Mogu da šutimda nam samo pogledi govore. Riječi nam nisu

Mogu mi tijelo slomiti,može se slomitii od tuge, jada,ali, znam dišeš lisa mnom dišešnegdje ispod istog neba,a nebo nema granicanebo je naše,a mi kao stvoreni

Ruka zadrhtiSuza u oku se pojaviSlova su obilježenaDrhtajem rukeDrhtajem koji prožmeCijelo moje tijeloKada pišem o tebi Uvijek si znao Kako dišemKada šutimDugo se ne javljamTada

Bila je to pjesmašto utjehom sam je zvalai to je njeno pravo ime,jer za drugo nisam znala.Te iste riječišto bile su mojepostale su nekomtek razbacani

Tapkam po devastiranim konturama razbježanih amnezija… Najranije sjećanje o tebi seže početkom ničega. Datirasmo poput disfunkcionalnih robota,ozračeni radioaktivnim uranom smjelih konstatacija. Optimalna količina profitabilnosti odvojenih

Bila je zima…Činila mi se kao bajka…Na tom bajkovitom mjestuOsjetila sam duhovno čišćenje…Nisam mogla zaustaviti suze…Nakon toga osjetila sam mir..Koji je ispunio cjelo moje biće…Nakon

Misli o tebi me smiruju,čak i onda kada bi najrađe vrištala…Nema te već dugo,čak predugo,daleko si sada…A meni ostaju sjećanja na zadnji put,na moju glavu na tvom

Sretneš li ikad slične očimogu li sjajnije sjati?Zaljubiš se u slično imešto ti nadu vrati?Pa se zavaraš lakorukama vještog znalca,podijeliš karte, a na krajusamo ste

Sjećam se javnih šaputanjausred drame sjajnog Tolstoja! Vraća me natrag vrelina dahaodbojnost moja, tek prividna. Što je ostalo odosebujne savršenosti? Je li plahost smežurana,povojima bivših

Gledam sunce kako zalaziTako je i naša ljubavNekako izgubila plamAl kad pomislim na tebePonovo se zaljubimVratim trenutkeNajljepšeg sjajaTreba li je pustitiIli se za nju boritiDa

Miris trave okupane rosomblijedi u sjećanjumirisa prošlosti.Zarobljena u zemlji vjetrovašto nemilosrdno šibaju sve oko sebe,brišući davno okapano cvijeće i vlati trave.Padam na koljena i molim misli,sjećanjada me vrate,vrate tamo gdje sam

Nije tajnada kao tajnu te čuvam,tajno moja…Željo mojih najiskrenijih snova,ljubavi što si ljubljenai prije postanka,u meni dišeš, goriškao želja nad željama.U tebe polažem svoje nadeblisku