
Prvi korak metamorfoze
Korak koji je potreban za postojanjeI dalje nije još priznat konačnoJer ono što je potrebno samo danasAli i sutra jeste zagrljaj iskreniKoji će dati snagu

Korak koji je potreban za postojanjeI dalje nije još priznat konačnoJer ono što je potrebno samo danasAli i sutra jeste zagrljaj iskreniKoji će dati snagu


U prostorima bez svjetlau hodnicima bez kraja,kroz noći i kroz danekoračaš, ne ti, nego tvoja sjena.Jer samo tijelom si ovdje,a duša ti lutakao odbačeni kaputu

SuzeToliko toga se u njima krijeMa što sam sve u njima pohranilaDanas je danKad sam odlučila da iz meneTeku kao potokKroz suze sve se očistiOtvaram


I suze na oči mi tjerajuZašto stalno čekamGodinu za godinomAl u srcu je uvijek osjećajDa od nekud vratit ćeš se ti.I kad vjera u meni



Kad volimVolim svim srcemKad pišemDajem sve iz dubine dušeKad mi se plačeNe gledamDa li me netko gledaKao ženaMajkaPrijateljicaDajem sve od sebeA ne tražim ništaAli život


Ovaj tko je umroMorao je biti moćanOsjetio se utjecaj pogrebaLošošću na mom radnom mjestuskroz preko nekoliko sela Ovaj putaOsjetio samOnoga koji putujeu ovom tijelu koje

Zagledana u liticu tik do presude onomatopejskih pobojavanja,odškrinuh vrata starozavjetnog limba. Ondje prebivaju vjekovima tlačene duše izaslanika potonjih destruktivaca,što nastojahu izvući moralne poruke iz psihičkih