Poezija

Kako volim letjetiMislimaSnovimaKolika ja snaga mojih željaDa svaku laginim putemOstvarimZa to zahvaljujem Bogu svaki danIpak On moje srceŽeljeNajbolje poznaZna kakav je moj letProtkan dubokim čežnjamaU

Uzimam olovku i papirveć dugo nisam salilasvoje osjećaje nigdjeguše me…Omotali su svoje čvrsteokove oko mene i stežu me,neumorno stežu me…Dah mi se gubi dok olovkalagano

Bila je to pjesmašto utjehom sam je zvalai to je njeno pravo ime,jer za drugo nisam znala.Te iste riječišto bile su mojepostale su nekomtek razbacani

Postojana je ova tišinašto vuče se oko menepoput avetinekih davno zaostalih mislikoje se bojim izgovoritina glasdok srce bubnja kao dagalopira prema krajuželeći čim prijeda otkuca

Možda ćeš opet doćina moja vrata,a mene neće biti,možda pokucaš tiho,a ja te neću čuti.Možda ih i otvoriš,a ne ugledaš moje licei možda zaplačeš,poželiš da

Nije tamo gdje većina ideNekad sam usamljenaMožda neshvaćenaAl ne želim da me svijet mjenjaNe ovakav svijet u kojem danas živimoGdje se ne cijeni moralnostSve vrijednosti

Možda sam nekadasanjalamaštaladozvolila duši da lutaneistraženimprostranstvima željatražeći način da san postane java,a želja da mi bude ispunjena…More suza sa godinamaumivalo je moje licetješeći tako ionakopocijepano srcetražeći

Svi putujemo negdjebježimo od stvarnostis koferima u rukamapunih lažnih obećanja.Lovimo vjetar povoljnitopli nas zraci vodenose nas strujekao brodove dok plove.I ne znamo kuda žurimoni koji

U tišinama najjače čujemo što namduša govori…. Tišina a tako glasnoodjekuje ono nadublje skriveno u nama…U tišinama molimo bez riječi,smijemo se da glas ne pustimo,plačemo

Kao kist poznatoga slikaraletim po platnu životabojeći svoje osjećajeu vedre bojenastojeći ostati optimistaza sva vremena.Velika je sreća da sei bijelo i crno dajubojati i prebojatiu

Dolazim Ti uvijekKada mi nešto zatrebaKada u meni se toliko toga lomiKada sam slabaA ti si moja snagaMoj odgovor na sva pitanjaNekad se posramim sebeKada

Stojim samanad ponorom plavetniladok duga oslikavasve tmurnije nebodajući mi naduda novo sunce će doćiposmatram posljednjeptice u letušto traže skrovišteod oluje kojaneminovno stižeosjećam je čitavim bićembaš