Poezija

Ozlijede me riječi drugih,ali nemaju snagu skretničara sa putanje tvoje.I vihor bjesa iz namjere ili tek slučaja tuđegviše dovoljan nije, da protjera me iz Edenskog

Došla je jesen na vrataTiho i nečujnoVjetar je malo zapuhaoI sve uspomene vratioI nakon toliko godinaNa spomen imena tvogZadrtimZaplačemUzmem olovku u ruke I pišemKako je

Mogu nas zamislitiu budućnostikada budemo stari i slijedi,sjedili na našoj terasiu stolicama na ljuljanjedržeći se za rukei gledajući naše unuke,kako se bezbrižno igrajusećajući se naše

Ovo je početak nečegaovo je samo korak,ali koraci morajunekuda voditidok prema naprijed idem,a ni sve ono unatragnisam shvatila.Prošlost postaje sjećanjekao slike koje blijedei svakim korakom

Svoj osmijehKomad svoga srcaKoje sam tako dugo tražilaDaješ mi svoju dušuKoja se sa mojom susrelaSvu svoju ljubavTi si onaj kojeg sam čekalaStajali smo na snijeguDok

Bila sam beskućnikljubavi tvoje,molila za mrvice kaokakav pas lutalicadok bi se ti samo posprdnosmješkao…Bila sam beskućnikljubavi tvoje molilaza malo slobode, jerovi kratki lanci jako mebole…Bila

Gledao bi me onakočudno, tajnovitokao da na mom licuvidiš svoje snovei smijali bi se bez prisilei nekih važnih tema,kao da osim nas dvojeničeg važnijeg nema,a

Kopamo po drugim životimaA pitamo uvijek sami sebe„Zašto?“ Zar slutnja i bogobojaznost ne daje na znanjeLjudima da oprezni moraju da buduJer vrijeme greške ne oprašta

Da mi je neki znak:noćna zvijezda-padalica,Satenska krila leptirica,Ćuk koji hukomZaglušuje muk Da mi je moćDozvati onuLjetnu topluNoćKad suncokretimasam ukrasila stih. I nije bilo zime,Tek latice

Na procalu lipuNa cvijeće u cvatuJoš pod prstima osjetimNemirne pramenoveTvoje koseDok vjetar svojom snagomIznenada zapuhnuDonese sa sobomMiris pokošene traveLjubičicaBožuraAh to poljsko cvijećeSvuda mirise širiZavukao se

Ova plaža,prenosi se izsna u sankao vrag u tmini ponorai dok plešemoposljednji tangoon vrti me u krug, aova maska steže meprijeteći da me uguši…Valovi pjene

Moji dani ovisili suo tvom raspoloženju,a noći o tvojim snovima.Ljubav se pretvorilau opraštanje,opraštanje u zaborav,zaborav u bol.Naučila sam opraštati,znala voljetii navikla zaboravljatidan i noć, bol