Poezija

Sablasnim duhovnim ugrizom –zlo opsjeda mrtvom energijom. Suparnik je to, razjaren mirom –neprijateljski nastrojen svađom. Beznađe kao karcinom –zauzima um, hipoksijom. Pluća ratuju s dramaturgijom

šuškavo lišćehladnoća u kostimazimato sunce Anada Kotorac

Možete li biti vječno zaljubljeniKao da vas nosi neki vjetarTopaoUmirujućiOtkad znam za sebeUvijek sam bila u svom svijetuNekom neshvatljivaUvijek mi je srce bilo ispunjeno ljubaviPostoje

Tiho mi tiho šapuće lišćeHodaj polako, hodaj sve tiše.Jesen je tu, nježno te grli…A ti u toplinu doma već brzo hrliš.. Ta nemoj tako, pogledaj

Ispire suzešto nečujno klizeniz obrazedok uzdahkida srcena djelove… Martina Kopić

Nismo još spremniokrenuti se i otići.Ne još, ne sad.Možda nikad u potpunostini nećemo biti spremniučiniti te korakekojima ćemo okrenuti leđanemirima, svim tim nerazjašnjenim događajima što

Lava tinja kapilarama,izvana drastična suša. Zatomljena je mimika –lica mlada, bez grimasa. Bolje prolazi, glava bezumna,posve neopterećena brigama. Kada bi barem saznala,čemu olovna uzbrdica? Glas

Zavoljela sam posrnulog anđela,Jesi li anđeo ili vrag – pitam se?Navodiš me na grešne misli,Zamišljam tvoje poljupce i dodire,A znam da si nedostižan… Tako si

Riječi koje ne izgovorimZašto tu ljubav skrivamOd tuđih pogledaZnaš ti si ušao u moje srceKao nitko drugiTihoObasjno suncemA opet snažnoJer kad sam bila najtužnijaVratio si

Sreća je sadašnjost,sreća je budućnostsreća je trenutak.Trenutak u kojemu jesmo,a koji prenosimo u budućnost.Nit po nit,tren po tren. Karolina Obradović

Ponekad poželim da sam Bibi Blocksberg. Da mogu da sedim na svojoj metli i odletim daleko od svega što me sputava. Da ne postoji jutarnja

Uznemireno srce,-nepravilno kuca. San ne funkcionira,anksioznost vrluda. I natječemo se smišlju sunovrata. Ovdje nitko ne može –odnijeti trofej, previšeje zamršena ova priča. Komplikacije vrebaju,pri svakom