Poezija

Kad nebo izgubi svoju boju,kad srce boli od ljubavi,kad čekanje postane teško,kad se čežnja pretvori u patnju. Kad tuga i bol postanu jedno,a duša se

Suze u njenim očimaStopile se sa kišnih kapimaDanas je dan kad se trebala udatiAli nije mogla izreći sudbonosno DaJer voljela je drugog čovjekaDok drugi su

Opet su noćas u mojoj glavimisli što mi ne daju mira,pitam se tko nam to život dajei zašto on traje koliko traje? Tko nam je

Izgubljena na obzorutamo negdje dalekogdje ni sunce višene dopire do meneizgradila sam previsokebedeme oko sebemorala samsamo tako mogla samostati zaštićena…Okružena bjesomučnimhućanjem vjetra štostvara ga moja

Ponekad je najbližeono što se čini dalekimkad govorim, a šutimi ti onda znašmožda važne su riječikoliko i djela,veže ih čarobna nitkroz ritam srca,ta nit kojom

Opet samU tvojim rukama.Opet sam u njima nestala. Postelja mekanaLežim pokrivena tobomDok me obasipaš poljupcima. U tvojim rukamaOsećam te opet.Ti..Ja..Mi..Zamišljam te opetU snovimaSanjam te opetDok

Jedina kćeri… Bog je želioda krvarimkroz stihove,a oni su midonijeli tebe. Moje su zjenicegodinamazborile tamu,a dlanovilucidnu svjetlost. Rodila tejarka utopija –smaragdno stapanjeanđela i demonauz burne

Sjeti se mirisnih perivoja u sutoni moje duge plave kosekada ti u san dođu nemirii nesanica.Ne trudi se zaspati,ne trudi se zaboravitisve što bješe lijepo,otvori

Biti na tren tvoj drhtajod kojeg cijelo zadrhti..Biti suza u tvome okuKoja ne prolazi…Biti tu i kada me nema…Poželjela samDa me osjetiš posvuda…Da me tražiš

Putujem samaputevima dalekim ine mogu se suzdržatiod suza štoneumorno klizeniz umorno licebrazdajući svoj putnovim borama kojeće svjedočiti da sampreživjela… Martina Kopić

U čekanju prolaze sati,u čekanju odlazimoje vrijeme,dok nepomično stojimi pratim te krajičkom okada ne bi propustilatvoj slučajni pogled.Ostajem gdje jesamdok ti putuješ… Puštam te da

Kada šutim tekJer puste su mi riječiKada odlutam u svoj svijetTvoj upitan pogled me pratisvaki moj šum i pokretBivaš ljut i zabrinutAliNe brini, dragi… milineka