
Izgubljeno proljeće
Sumorni dani, kišovito vrijemeSunce iza oblaka,zaogrnuto plaštem tamnih zavjesa. Ne vidi se od gustih kapikroz koje samoneumorna hladnoća propušta. Vapim za njime, dok drhtave usnestisnute

Sumorni dani, kišovito vrijemeSunce iza oblaka,zaogrnuto plaštem tamnih zavjesa. Ne vidi se od gustih kapikroz koje samoneumorna hladnoća propušta. Vapim za njime, dok drhtave usnestisnute



Čežnjom sujedno premadrugomvođeni,za ljubav sustvoreni,za ljubav surođeni.Čitav životjednodrugotraže,kad sepronađu,od toganemaništadraže. Dario Zabranjski

Ona više nijeista osoba,i nikad ponovnoneće biti onošto je bila –jer uistinune zna tko je,i koja joj ježivotna misija. Njezina su jutrabuđenje izbeskonačnog trajanjajučerašnjeg dana,upravo




Mirišem krv.Puna pluća cvetaju bolom.Miriše na smrt.Slušam kapi krvikako udaraju u pod.Mirišem strah.Razmenjuju otkucaje srca,treptaje i umorne se oči sklapaju.Mirišem ukus vrele smrti.Osećam srž ludila,udahnem

Znam da te ne posjedujem,i možda nikad neću,tako da nemam prava,kada si s njom osjećati bijes. Znam da ti mene ne posjeduješ,ne bi trebala tražiti


Preljubljeni,dopusti mida se strovalimu bezdansamovanja,tihovanja… U tu elegijusjetne boli… I ne pitaj mekako znam,ali u jednomse danu možeostarjeti čakčetiri godine. Kad ne pišem,kao i dane