Poezija

Pokušala sam da vratim ljubavkoju smo osjećali u mladosti.Nisam uspjela.Pokušala sam oživjeti zaspalu strast,nisam uspjela.Pokušala sam spasiti sve što sam moglasrcem i rukama uhvatiti, i

Svaki osjećajOnaj skriven duboko u namaOku je nevidljivOn ne pričaNe možeš ga ponijeti u ruciAli ga zato nosiš u srcuNetko je u tebi probudio ljubavNetko

Putujem samaveć predugozaustavljena naperonu nadanjanikako da krenemi znamsrce treba odmorsuviše umorno jeOd svih lutanja,stradanja,boli…Nema te predugoa rekao si dabrzo dolaziši ostavio sime da čekamkao i

Postoji stvorenježivi i dišeunutar moje duše.Oseća koliko dubokomoje srce kuca.Ne borim sepuštam gada spavaspokojno u mojim grudima.Postoji stvorenjeOseća moju ranjivost i bolčeka da preuzme moje

Zora sviće,Sunce mi obasjava lice.Ulicama širi svoje zrake.Otvaram oči,u sobu puštam njegove krake.Osmeh mi mami.Svetlosti, ispuni mi dušu!Osetim kako me grli miris jutra.Rosa na prozoru,

Ti koji si prihvatioSve moje ponore ludilaI sve od reda ih smirio…Ti znaš kakva sam ja uistinuI prihvaćaš me takvu kakva samBez predrasuda…S tobom se

Ponekad u tami sobedok slušam tišine zvukeutonem u snove puneneke čudne buke.I sanjam kako mi nježno i milopružaš svoje bijele ruke.Ruke mi pružaš,zoveš me sebi,oči

Dođu ti dani kad osjetim zebnju u srcu…Kada pomislim na tebe…Na tvoj odlazak…Koji je ostavio u mom srcu ranu…Koja ne cjeli…Tada odlazim u osamu…Negdje uz

Ostavi masni tragna papiru svojih snovatražeći utjehutamo gdje ona više ne postoji…Ostavi slovaza vječnostda čita ihneki usamljeni putnikna peronudavno zaboravljenihnadanja…Ostavi dio sebespakiranizmeđu redovatamo nekepradavne melodijedok

Bačena kao sjemeu zemlju suhubez kapljice vode,bez vrijednih ruku,da istrgnu korovi travu što je gušida iznikne kao stabljikana nečijoj duši. Probija se teškojer u srcima

Nekada sam verovaoda mesec otkrivasve tajne.Nekada sam verovaoda mesec dajesnagu da zaštitimsvoje voljene.Nekada sam verovaoda zakletvukoju sam položiomogu iskoristitipravilno. Ena Golden

Devetnaesti februar,te godine, noć,napolju rani mraz.Ulica Jovana Cvijića pevaNeki novi klinci, svi u glas.Hiljade nas pitamo “Zašto?”On odgovara “Zato”.Sva ta ravnica neće biti ista.Bogojavljenske noći