



Ne, nije me prošlo,znam vrlo dobro da ne može proći. Gušenje osjećajasrce dovodi do pucanja. Jednoga dana rasprsnut će se,a komadiće neću moći spojiti. Tko


Dok jutarnje suze jesenjesvijetu ispiru dušučarobne te suze teret mnogima postadu-jutarnje sivilo pred naivne očiplašt straha im prostire. A što li je strah nego odraz



Srce moje stojiu izlogu sjećanjana uvid prolaznicimanauštrb putnicima:onima koji dolazei onima koji prolaze,onima koji nikada ne odlaze.Dok sudiš mi po koricamane vidiš ono što je



Ovjekovječeni traglanjskog proljećajoš uvijek obitava u prostorusamoće.Otrpljena od nemilihsusreta i ružnih riječi,samoća se smežuralado neprepoznatljivosti,udaljila od tuđih pogledai uskratila sebi prodor novesvjetlosti.Sagradila je visoke zidine

Nekad si bio sav moj svijet,sada si samo prazan papir.Nikome ne umijem da te objasnim,da te napišem,da te makar od slova izatkam.Pri pomisli na tebe