Šumska priča nalazi seizvan grada,tamo gde su jutra i noći hladna.Na planini Tara. Zora rano sviće,dan kratko traje,noć brzo prođe,kad se na odmor dođe. Zameni
Neodoljivo, lomiš me.Promrzla uz hridi,valovima šibana.Lomiš me kao morestoljetne bure.Odeš, pa se vratiš,kliziš mi niz prste.Neodoljivo…Korak naprijed, natrag dva.Podsjećaš..Na malu bijelu pahuljuu dahu vrućem izgubljena.Nestala…
Nevjerojatno jesveprisutnačinjenica,da nas naša –vlastita maštapokatkad ubija… Svaki čovjekučas posrne,varljivost kao istinuiz duše otrgne. Stvaralačku opsjenu –usputnom groteskomprožvače i ispljune,poput gorkih zabludaukorijenjenih obrazaca. Apsurdno je
Biti kišaDa te milujem po licuSvojim nježnim kapimaPoželjela samBiti vjetarDa ti kosu dotaknemDa te snažno zagrlimI nikad te više iz zagrljaja ne pustimPoželjela samDa postanemo
Progutao simoju dušu.Oduzeo simoju nevinost.Zapalio simoju dobrotu.Pokvario simoju lepotu.Kreirao sisvoju lutku. Ena Golden
U snove miponovno dolazeneznani duhovi predaka,starinske sjene –nekih minulih stoljeća. Nosećimorbidnu crninu,miris prošlostii talijanske korijene,nemaju jasnodefinirane namjere. Tek usput,tobože slučajno,bez oklijevanjačekaju da imotvorim vratarodne kuće.
Moj put uvijek je bio uzakNi malo lakProtkanj trnjemRanjenaToliko da sam krvarilaU ove daneOživi sva ona težinaJer tebe nemaI ne znam hoću li te ikad
Stani,zastani,osvrni sene propuštajljepotu jeseništo neumorno klizikroz parkove uspomenadok lišćemsvojim šarenimpleše valcerna melodiji vjetrova sjevernihoplakujući ljetosvojim sivim oblacimakoji propuštajukišne kapikao draguljeza zalogzimi štodolazi… Martina Kopić
Idem malonebu, pod oblake,bacam mislikao odbačena žezla. Sklupčana u kapsulivremena i bremenalansiram korakeu vatromet želja. Ne padam višekrila su spremna za let,sad dotičem oblakeživim novi