Poezija

Gdje piše tajnaformula za sreću?Čitam i učim,a u neznanju umrijet ću.Dok stvaram je samakratka je i lako se slama,ali u duši njene nititko mi može

Vesela je jutros prirodakao na vjenčanje da je krenula.Poput sretne nevjestevjenčanicu bijelu obukla.Gusti veo niz prozor spustila,okitila se sitnim iglicama,a djeveruše draguljnim sigama.Sva treperi prirodaod

Što vidiš,kada mepogledašduboko u oči? Samo treptaj,prolazni sjaj? Ili moždazbunjujućieliksir mladosti –kojim meobdario Bog? Sudbina,kažeš? Možeš li odredititočnu nijansu? Privlači li te čestospuštanje trepavica,prodoran pogled…

Da budem tvojaCijelim svojim bićemDrži me kao kapIz moraOnako biserno čistoI voli meKako nikada nikog nisiU meni ćeš prepoznatiSrnu ranjenuŽeljnu tople ljubaviPusti meDa budem tvojaDa

Odeš blijed,obučen u bijelo,polako padaš I ostaješ u tišinigubiš svjetlo,tuđi dodir I nema više spasada tijelo ustane,sve si izgubio Ostavio tragonima koji tugujujer te nema

Ne nije to suzašto blista miu kutu okato je samo kapmagle oveteške, jesenjedok koračamzaostalim tragovimavraćajući se nisama ne znam gdjeni čemuI ne nisu mito pogrbljena

Ako se zapitaššto je to u mom glasuto ništa nije,to samo je lišćešto šušti u hoduslučajnih prolaznika. Ako me uhvatišgdje zurim u praznoto ništa nije,to

Upašću u mrakako odeš od mene.Pokupiće me đavoako napustiš kuću.Ako odeš od meneprizvaće moje demone.Potpuno uništenprihvatam poziv.Proklete suzebrišu bol.Upašću u pakaoanđele moj. Ena Golden

Zar ti..Ti koji čučiš tu u meni,u mom tijelu, srcu, duši.U polumraku.U pećini zarobljenika,jazbini mučenika i patnika.Tu odavno nitko ne diše.Samo kosturi sjećanja.Grobovi osjećaja.Križevi bez

Ovo ranjeno srcesatkano od bola,zbog tebe je sadapodijeljeno na pola,a ti tražiš da seodreknem svegau što sam godinamaslijepo vjerovala. Dilemi kojamori duhnema kraja,i zato me

Učila sam ponovo disatiPonovo ime ti dozivatiPala sam na koljenaOnoga dana kada si otišaoAli na uho si mi tiho šapnuoNikad te ja nebi napustioPostojao je

Pitam što tojesen takočarobno usebi imada iz svakog pjesnikazbog njene ljepotesipa rima…Ples lišćaotpalogsa suhih granaili sumorna izmaglicasve kraćih dana…Ili su to moždakoraci ispodkojih to istošušti