Poezija

Idem putemonim istim, atakođer različitimod onoga kojisam davno zacrtalaprije tebe,prije svih…Više iste pticene stanuju uovim krošnjamaonemoćalim od starostisad samo zviždukvjetra svjedočida nekad biloje drukčije…Hodam stazomtako

Nije da se držikao za ponos na dlanu,nije svojina.Nije moje-tvoje.Što ćeš onda s njom?Pustiti da se rastopiod topline?Škrto i nezahvalno. Karolina Obradović

Ne naginji sekad me ljubiš –pred ovimbezazlenimznancima. Zar ne vidišda degustiramsvoje suze,i oplakujem teživućeg? Danas seostavljamo,a da toganismo nisvjesni.. Zadnji putte držimza ruku,netremicegledajući… Dok naspusta

Nosiš u tišiniAli odaju te očiU njima tugu vidimNešto duboko u tebiTjera me da te probudimDa otjeram tu bolKoju si skrio u sebiZapuhaće jaki vjetroviDošli

Nauči da slijedišmoju ljubavPo putevima mašterasula sam tragovesamo ih slijedinije bitno gdje ćeda te odvedu…Nauči da slijedišputokazenacrtala sam ihsvojim prstimasvuda pomalo isvi sadrže srcena dlanu…Nauči

Tako ćeš danima prebirući strane,lijevo hladno, desno vruće,a u sredini ti – mlad i mlak.Riječi su za te preskupe.Iz šupljeg u praznood rupe do rupe.Ti

Moje anđelsko licegreje ti dušu.Moje plave očimiluju ti telo.Moje rukešire požar.Moj osmehpara ti kožu.Moj anđelski glassvira ti najlepšu melodiju.Moje lice anđelagrebe ti dušu.Ja sam Đavoza

Moje najljepše zoreMoju tišinuKad se polako sve u vama budiKao priroda kad se budi u proljećePusti da osjetim miriseOsjetim kako mi žnarciProlaze kroz kičmuA krv

Kad me gledaši nema riječi,a ja sanjamtada ruže procvjetaju,i kiša stanezagrli me toplina,i ti moje sunceobasjaš ove usne. Sanja Knežević

Budi tu uz menekada san misvlada očibudi tuSklopi ruke svojeoko menekao leptir kadasklopi svoja krilajer ti si mojasnovolovka plavašto čuva me odružnih snovaSjaj tvoj tjerasve

Na jastuku ostavićutragove karmina.U sobi ostaviću tragmog parfema.Pored tebe ostavićutragove mene. Ena Golden

Zašto neke osobeNe daju priliku da budu voljeneOnako iskrenoNježnoStrasnoPotpunoNeko uz koga bi svaki danBio kao glazba koju volišNekad nježne noteNekad snažne strasneU kojima se utopišJer