


Stara kuća drveni prozori,u bakinoj sobi svijeća gori.U dvorištu zelderija u cvatu,prašnjavi sokak u sumraku.Zemlja rahla plodnai šljiva krupna blagorodna.Livada od tratinčicai mala plava djevojčica.Žubor

Vrijeme nampredugo stoji,a mi nehoticekoračamo unazad… Talentom bačenimu vrtlog besmisla,pletemo kolopletkliničkih smrtovanja. Tko nas to svjesno,sustavno uništava? Nečija energija mesravnala sa stropom… Bila sam udarana,cipelarena,



Tražim onošto samnekad davnonegdje usputizgubiladok sam besciljnolutalanad ponorimasvojih bolovaoplakujućitišinu kojaostala jenakon tvogodlaska…Tražimonaj diosebe štoostavila samtamo negdjedok besciljnosam lutalapoljanamaizmeđujave i snatješeći samusebeuzaludnimnadama… Martina Kopić


Bez tebe, nema ni mene.Bez tebe, nedostaje mi pravac.Bez tebe, padam u mračnu rupu.Bez tebe, tonem u mrak.Bez tebe, ostajem sam.Bez tebe, nema svetlosti.Bez tebe,

Moje srce tako taknutiKao najljepši zvukovi na klaviruKad stvaraju melodijuIz koje se rađaju riječiNajljepši ljubavni stihoviPo kojima tragove svoje ostavljamKao da hodam po pjeskuJa sam

Voljela bih hodatibesciljno,lutatitamo do nekeudaljene osameda vrisak mojnitko ne čuje…Voljela bihosjetiti kapi kišeone milujućeda ispiremoje suzeone teškeneisplakane…Voljela bih nestatiu vremenusamo zaspatida sve boli nestanu… Martina

