Poezija

Dušo, Mila mojaŽeljan sam tebeDalje osećam miris tvoga parfemaCvetne nežne note. Da li zagrliš jastuk?Pre nego što zaspišMoždaSanjala si meneMoždaNisi me prebolela. Nadam ti sePojavićeš

SadaOvog trenutkaKada te trebamImam teAli te nemamDa si tuPored meneDa naslonima glavuNa tvoje rameNapokon u tvome zagrljaju Želim se utopitiU tom moru ljubavi Ti si

U poete obraz blistatanke niti prepredeneDuša čista, a priprosta odora… Oko vrata tanka niskabiserje na sviliJoš i ne znaš koga imašo, moj rode mili… Srce

Nisam u stanju napisati riječ,a kamoli stih i ondazaranjam u sebe,duboko,tamo gdje ne odlazimbaš često,tamo gdje tama jošnagriza rubove ranačineći ihsvježima i nakon svihovih godinašto

Ne osjećam toplinu,utrnule ruke još hladnoća steže,ne razumijem misaošto jedna na drugu se veže. Zalud me budiš,ti sunce na obzoru sjajno,prazne su ruke mojesamo u

Osvanuo je novi dan.Na prvi pogledtako neobjašnjivo lep,Sunce je obasjalo,prekrilo ceo grad.Imam utisakda proleće je.Oči me ne lažuili možda želim da vidim tako?Ma ne, sve

Nešto me spopaloda budem gora.Nešto me gurau dnobez dna.Nešto me mučibez imalo smisla.Nešto me ujedado krvi.Ono neštošto se zove tvojimimenom. Ena Golden

Kroz krošnje starih kestenaProbijaju se jake zrake proljetnog sunca…Ti i ja okruženi zelenilom sjedimoNa staroj klupici iz mojih mladih dana.Držimo se za ruke, naslonila sam

Dotakni onaj dio meneGdje još nitko nije ni bioJer ne zna gdje su vrata moje dušeI kako do nje doći nečujnim korakomDotakni mene umornuU ovim

Nisam ja za ovaj svijetovako naivnavjerujući još uvijeku dobrou ovom zlu od vremena…Nisam ja za ovaj svijetovako nasmijanahodajući krozprorezenamrgođenih licagdje god da seokrenem…Nisam ja za

Ponekad osećamda sam u prošlem životuumrla nekomnasilnom smrću.Imam te neke slikeu glavi.Ustručavam se nasiljai posve se izgubim. Ena Golden

Kad koračaš ispred sebeSpreman da nakon padaPonovo ustanešKreneš sam za svjetlomKoje sjaji snažnije od tvojih očijuZa svjetlomKoje sve tuge brišeČak i bol zbog gubitka voljene