


Želim osjetiti morePod nogamaČuti čelo kako iz daljine sviraOsjetiti vjetarKako lagano dodiruje mi kosuI ničeg više nema…Samo tišina…Mir…Moje srce pričaDa riječ ne progovoriSvaku izgovorenu riječVal



Vezujem te za stih, vjetar, kiše dosadnih čekanjaza zagrljaje koji me umoriše, a nema ih više.Vezujem te u želji da imam te,ali nalete košave direkt

Kada uzmeš olovkuList starog već pomaloŽutog papiraA riječi se nižuU jednom trenutkuMožeš se zaljubitiOdljubitiPlakatiSmijati seSanjatiVoljetiOči pjesnika sve to osjeteStostrukoJel kad pišuEmpatijaU njihovom srcuTjera suze na



Ne naginji sekad me ljubiš –pred ovimbezazlenimznancima. Zar ne vidišda degustiramsvoje suze,i oplakujem teživućeg? Danas seostavljamo,a da toganismo nisvjesni.. Zadnji putte držimza ruku,netremicegledajući… Dok naspusta

grmić lavanderaširio cvjetoveljubičasto svud’ Anada Kntorac

Primi melem sa usanaSrce joj se vinuPod oblake do MesijeU pustu visinu Nemoćni ga prsti držePovjetarac ljuljaOd ponoći do vječnostiNestalo je suza Hrabro zbori, suzu
