Poezija

Kako vrijeme prolazi bol se smanjuje. Navikla sam da više nisi tu.Ime ti ne spominjem, drugi sad već primjećuju. Ne govorim ništa, na pitanja se

U noćima dugim, čeznem za tobom…Dolazi jutro, tjeram san iz očijuTvoj lik me ne napušta… Neka čežnja daleka, za boljim vremenimaZa boljim životom…Ovako guram iz

Uvijek sam letjelaRaznim prostranstvimaDoticala sve ljepoteKoje sam putem srelaMilovala riječjuSrca ranjenaSve sam to činila u letuŽivot što se zoveŽeljela sam biti slobodnaNikako okovana okovimaŽeljela samLetjeti

Sjedim na prastaroj stoliciu kutu sobe tamo gdjeodavno zaboravpružio je svoje pljesnive sporenagrizajući ionako bolnu stvarnostsvojim prahom raspadanjaostavljajući za sobom samosmrad truleži koja zasobom vuče

Skupilo se sve, naprijed sve teže,Ganjam snove koji samo bježe,Gajim neke nade, sa djecom živjet snove,A svaki dan upadam u izazove nove,Borba s time svakim

Tvoje ruke davemoje kostii ne mogu da dišem…Želim ih duboko,tvoje oči me proganjaju…Želim tvoj glas.Tvoja duša me proguta,crna i mračna.Želim glasove u glavida stanem.Želim te

Papirnati brodovina ružičastom morutopline još nemakupanje u lavoru. Spokoj u ljetno popodnemirno je ni vala nemaIz daljine bit će da se ipaknešto sprema. Oluja će

Želimčvrstozaspati. U raljamaljubavi… Buditi se –uz užarenepoljupce. Snivatiporednagog. Njega… Začudo,moji susnovi… Ubrzo. Postaliugodnajava… Iz koje seneću trgnuti. Ni do –zadnjegudisaja… Lorena Vojtić

Sanjala sam tebe i mene, kućicu u cvijećuDječicu koja se motaju oko naših nogu…Sanjala sam da dijelimo postelju, dobro i zlo… U mojim snovima ti

Nekako ovo jutro mi je zamirisalo na tebeU svoje dlanove ispisala sam riječiKoje ću jednomObjaviti zbog tebeZamirisale su mi ljubičiceI misli su otišle daleko k

Sreća, što je to sreća?Trenutak, uspomena, san?Ovisi li o njoj noć ili dan?Izlazi li na obzoruu svitanje suncedolazi li mjesecna zvjezdani svod,ako sreće nije u

Zvuk pucanjaodzvanja prostoromoko menedajući mi do znanjakako više ništaostalo mi nije…Makovi su uvenuliispod žegenemilosrdnih zraka suncadok voda presušila jena samom svom izvorupostojanja…Čaša napukla jedodirnuta zubom