Poezija

Pokaži mi realnostsnova koje tako radosanjali smoonako svaku večer zagrljeniu toplini našeg kreveta…Pokaži mi snagu ljubavikoju osjećam svaki putkada tvoji prstidotaknu moju kožu…Ostani…Pokaži mi ljepotu

Navika,album prepun slika,sva ta nasmiješena lica,i nepoznate sudbine. Sve što čuvamozarobljeno je negdje u vremenuduboko u nama,ne prodire van. Navika,trenutak istine na kojispremni nismo,vrisak tišine

Idi gde hoćeš,sakri se umišiju rupu.Idi gde želiš,putevi su ti otvoreni.Sakri se unajdublju rupu.Na kraj sveta,ali ja ću te pronaći.Pronaću te,u okeanui uzeti svoje srce..

Potreba zanadmoći… U vrijeme –polumjeseca. Međusobnimrivalstvom… Bez –vidljivihžrtava. Kraderadost. Posesivnakontrola… Turobnaprovjera. Ne daje,očekivanirezultat. Gubimoosmijehe. Nepovratno –paradoksalno. Obrnutomislimo. Poputplime ioseke. Za tebeje ljubav. Potpunasloboda. Dok menipredstavlja.

Želim u ovoj tišiniGdje tek se žubor rijeke čujePustiti sva osjetila…Zatvorenih očijuTek prstima dodirivatiTaj čisti izvor vodeKoji me vodi….Putovima života…Vraća sjećanja….Bila sam čistaPoput ove rijekeNetaknutaTuđom

Nisam ja rođenaza ovaj svijetu kojem okrutnostuzima svoj danakkidajući dio po diosrca,dušerazarajući i ono maloemocija štoneokaljane ostale su…Nisam ja rođenaza ovaj svijetgdje kalupi sukrivih oblika

Bježim,od sumornih misli,od napete strijeleu luku života. Ne osvrćem sedok ostavljam trag,u moru istihobris mojih stopasamo meni je znan. Više ne čekam,ne žurim, ne strepimza

Idi gde hoćeš,sakri se umišiju rupu.Idi gde želiš,putevi su ti otvoreni.Sakri se unajdublju rupu.Na kraj sveta,ali ja ću te pronaći.Pronaću te,u okeanui uzeti svoje srce..

Moj nisi…A i ovo crno vino u čaši tuđe jei sve izgleda k΄o loš nenapisani stih,a poezija je život ovom lutajućem srcukod koga zajedno tuga

Koji se sa vremena na vrjeme pojaviDotakne te nježnoPoigra se sa tvojom kosomJesam li ja vjetarŠto nosi me svudaSa vremena na vrjeme se primiriDa nekom

Sakrij me od pogledadok ušuškana u tvoj zagrljajpuštam jecajsvih davno skupljenih bolova…Sakrij me od pogledadok tišina noći puštasvoje kandže ranjavajućimoju dušu novim rezovima…Sakrij me od

Kad bi samo znalikud prolaze satikud odlaze dani,bi li ih moglizadržati po strani?U kutiju snova,u riznicu sjećanja,u zarobljene misli,u zvuk uzdaha.Sati, gluhi sati.Koliko će ih