Poezija

Kiša ispiremoju bol… Tegobnorominja. (Pra)drevnamelankolija. Bez brige otome kogaće potopiti. Srušiti,sravniti. S vlažnomzemljom… U njenimkapljama. Dakako,uviđamsebe… Hladnu,promrzlu,daleku… Neshvaćenuod ostatkasvijeta… Već odavno,nije bitno… Navikla sam,biti omražena.

Teško je voljeti ženu sanjaraŽenu koja piše o osjećajimaBez straha, srama…Hoće li je netko razumjetiOsuditi…Ona se ne bojiRiječi koje ljudi izgovarajuIli ogovaraju…Ona je u stvari

Kćeri, milo dete,jedna u majke,gde se dene? Mila majko,bolna sam ti,tražim svoje dete. Kćeri, drago dete,od šume i magle,svetlo viđeti nećeš. Mila majko,bolna sam ti,tražim

Ponekad poželimda se izgubimu nepoznatom gradu.Da se napijemispod mosta i uživam.Da putujempo svim krajevima sveta,kao potpunonepoznato biće,slobodno da živipunim plućima.Da budem srećna,bez brige i straha.Da

Pijemgorkuopasku. Nepenthene djeluje. Prožimame tužnaamnezija. Teško ju –prihvaćam. Ne volimprepreke. Zastajem. Melodičnoposustajem. Možda… Previše –očekujem. Čini sekao da… Nema nitizrna nade. Što sezbiva? Kidamvlastitubit, srž.

Nošen dahom vjetraU koje su stali svi trenutciSve željeSve što nosim u sebiOsjećaji koji me noseI oni sretniI tužniRiječi koje bi pretvorila u dijelaNeke koje

Ne plačemgodinama. A stalnoosjećamnesreću. Vodopadkrije mojespoznaje. Ciklusinoćnihmora.. Prikazuju tajgrozomoranmortalitet… Konkluzijaobmanjuje. Voljeni mezbunjuje… Kako znapobijeditidepresiju? Meni tone možeuspjeti. Lorena Vojtić

Tvoj mir ili nemirTvoje sunce ili kišaJesam li donijela u tvoje srceSunce nakon bezbroj olujaJesi li odmah u meni prepoznaoDa sam drugačija u mnoštvu istih

Praskozorje lagano kucao moj prozordok oči polako se sklapajuod težine prašine zaboravakoja skupila seunutar njihbraneći mi da vidims onom nekadašnjom jasnoćom…Tišina odzvanja odovih tamnih zidovamoje

Nebo pada…A ja želimpreživjeti smrt,želim živjetibez obzira na vatru,bez obzira na led. Preživjeti još tisuću noćis tobom pod sjajem zvijezda,a ako sutra ne preživimznam nitko

Više semrzimo. Negošto sevolimo. Puno jejada bilo. Za ovihgodina. Talog seskupio… Ostajesamoljutnja. Inat,prkosi zloba. Lorena Vojtić

Ova pjesma nema imenaNi prezimenaAli ima cijelu meneI sve ono u meniZašto sam uvijek u životuIzgubila ljude koje sam najviše voljelaKako sam iz dana u