Poezija

Za mene sikao san.Nestvaran.Lep.Za tebesam kao košmar.Stvarna.Strašna.Loša.Poput sna sikojeg jurimda ostvarim.Poput košmara samod kojeg bežišda se ne ostvari.Ti si kao san,a ja kao košmar.Košmar koji

Ne znamšto mesnašlo! Nisampri sebi. Guta mezemlja… Propadamu ambis… Iznutraumirem. Izvanablistam. Prividno –posustaje. Scenarijpogibelji. Ne želimnestati… Trgam sveopne kojenas vežu. Mučim se,da opstane. Ovo malozdravograzuma.

Ah ta jesenNe brojnim više godineAl moj mozak je zabilježioNajveću bol…Koja me obilježilaOblikovalaU ženu kakva sam danas…Dug je to procesBorbiSuzaSjećanjaNedostajanjaŽelje da budete samiDa isplačete svu

Ne idi stopamakoje ostale suonoga dana kadaodlučio si otićijer one više ne postojeraznio ih je vjetarnemilosrdni baškao i kiša štoneumorno padala jene dozvoljavajući mojimsuzama da

Bojim sevoleti.Bojim seda ću sepovrediti.Bojim sepadanja sa nebana zemlju.Bojim sezagrljaja.Plašim semogućeg intenzitetatvoga pogleda.Plašim sesvakog zvuka,svakog osmeha,svakog dodirasvakog koraka.Bojim seprići ljudima.Bojim senepoznatih dodirabez razloga.Plašim seda ću

Ljubav jeiščeznula. S tvojestrane… Nikad –nije nitizaživjela. Probalasam nastotinenačina. Predala seposvema… Ogoljela –do kostura. Voljela samkriminalca.. Lošegačovjeka. Svaku –njegovumanu… Naivnovjerovalalažima… Obećanjimapromjena… Povratka ustan strave. Više

Kada ćeš nešto rećiIli prešutit…Kada ti zastane knedla u grlu…Oči se ispune suzama…Svjesni da je prošao tren…Poklonjen…Kao sve vrijeme ovog svijeta…Zato nemojte dopustitiDa prođe trenPun

Naši koraci prestali supratiti ritam naših srcarazdvajajući sena pola puta izmeđusna i onogašto nam donosi sutra…A sutra ćedonijetipromjenu vremenai hladne vjetrove štosa sobom vuku zimu

Patim udeliriju… Kruni mežalovanje. Trn miprobadalubanju. Krvarimrijekamaumiranja. Otrgnutaiz komorestrahova. Surovekandžezločinca. Mafije,uličara. Svejednose sjećam. Nekad je –bilo dobro! Bili smosjedinjeni. Nasmiješeni,vedrog duha. Njegove suovisnosti… Donijeleodluku.. U

Možete li biti vječno zaljubljeniKao da vas nosi neki vjetarTopaoUmirujućiOtkad znam za sebeUvijek sam bila u svom svijetuNekom neshvatljivaUvijek mi je srce bilo ispunjeno ljubaviPostoje

Kiša jeopet pada neumornoi dok neboumiva žednu zemljuja natapam svoje obrazesuzama,nisam dugo…Nekako ova jesenu meni budionu pradavnu sjetu,onaj iskonski bolšto ljeto ga jesamo privremenokamufliralo…I nenisam

Kad osetimda me u mislima ljubišprocvetam poput orhideje. Očima opijam tvoju ljubavOsećam dok me u snovima grlišKad osetimprocvetam poputbele orhideje. Bele orhidejeosetim im mirisdok mi