Raspraves tobom.. Nemajunikakvogsmisla… Inatiš se,prkosiš… Ne slušaš. Glas mograzuma… Uništavašnaša dobra. Ono vrijedno,nepotkupljivo. Povjerenjeiščezava… Poputleptira. U bijeguod oluja. Mrštiš se. Ponašajući,neadekvatno. Gubimvolju za. Bezbrojnimnastavkom. Ova
Bila sam nemirZavoljela mirBila sam na dnuAli zbog tebe sam ustalaNaučio si me da se ponovo smijem…Da zavolim zvjedano neboKoje si toliko volioTebe nema višeA
Tražim tvoj pogledu nepreglednoj masi ljudioko mene dokprave zidgušeći me svojimmirisima zaostalimposlije svih putevakojima prošli su…Tražim tvoj pogledu masi izmeđukapi kišešto teško spustila senad beton
Kiša ispiremoju bol… Tegobnorominja. (Pra)drevnamelankolija. Bez brige otome kogaće potopiti. Srušiti,sravniti. S vlažnomzemljom… U njenimkapljama. Dakako,uviđamsebe… Hladnu,promrzlu,daleku… Neshvaćenuod ostatkasvijeta… Već odavno,nije bitno… Navikla sam,biti omražena.
Ruže rastu o suncu i zemlji,kiša o oblacima i oluji,ljudi o riječi, životu u boji. Ako ti napišem pjesmu,dani su samo tvoji. Dugo nisam bila
Kao buket cvijeća na darKažeš mi nije bilo vrijeme za nas…Tebi sve sam ja oprostila…Sva tvoja beskonačna lutanja…Ja sad imam svoj mali raj…I kažem ti
Biće kako je suđeno, a ti ćeš se vratiti meni.Ne zato što me voliš, nego zato što je ‘to’ tvoje zadovoljstvo. Tvoja zavisnost.. Ne voliš me. Ne volim,ni ja tebe. Puštam
Utopila sam sve svoje riječiU ovim tišinamaGdje čujem samo srca otkucajGdje dodirujem rukamaNemirnu rijekuRazmišljajućiHoću li se usuditi zaplivatiToj rijeci sam odala sve tajneStrahoveSve moje tišinePune
