Poezija

Gospodari smo neizrečenih riječiNapisane pripadaju svimaVizionari zar pred zbiljom kleče? Etui smo repatica i kometaGeneracija Z, robotika plača,Grad grijeha, kas dorata. Hrabrost smo rijeka i

Sve ljubavi tužne vječno trajuRosa u oku ne gubi sjaj,Ranjena duša beskrajno snivaTe snove nikad ne odnosi dan.Pružam ti rukuI srce stavljam na dlan,Grliš me

Zatoči me.Veži i lance i okove uz gležnjeve.Večeras,u vatri požudesve tajne, sve lažinek` izgore.Zatoči me,u svoje kraljevske odajemirisa vanilije.Pozovi slugecrna vina neka toče.Objavi rat.Bori se

Kidamlance. Delirično tekomatozno. Kaotično,prenaglo. Trgamih dokraja. Vezalisu me.. Za krivogčovjeka.. Prstenom,zakletvom. Invociramapatično.. Ubojstvote ljubavi. Nemam-ni obitelj. Isključivonesretno.. Zbogtebe! Lorena Galeta

Zašto crtam po oblaku…Oslikavam ljubav…Ljubav zbog koje dišem…Zbog koje pišem…Ne znaju…Da i kad plačem…To su suze ljubavi…Sreće…Kad pomislim na tebe…U tom mom oblaku…Svi su naši

Razmišljamo onome “nekad”mada kažu da nije sedobro vraćati tamo,u prošlost…No dođu takoti neki dani,oni teški,olovni,puni sjete…Prikuju me svojimoštrim kandžamai ne mogu sepomaknuti…Kad bi i pokušalaotvorena

Istrošen od kratkih koraka,Posrćem i tražimKlupu u parku,Drhtno tijelu da ozdravimI odbjeglu snagu ponovo vratim. A jesen hladnimI zubatim vjetromŠiba mi lice i ratujeSa godinamaI

Ljubav nije zaspalau zlatnoj kolijevci zabluda.Čista kao poj anđelakao nevjesta u bijelom.Još joj svijetlo dušeputeve poznaje,gdje svetionik nadanja stojikao barjak slobode.Kraljica bez krune i sluškinjau

Misaoni sklop zjapi prazanNad kaosom tišine.Otrovni bršljan tuđeg egaProžima dio po dioIzmrcvarenog tijela.Alveole se sljepljujuOd pritiska uskogrudnog udaha.Bršljan otpušta otrove,Usađuje ih u srž postojanja,Dušu zarobljava,

Kao opomenu,odlučih da prešutim.Nesvjesno,šutnjom protestiram.Tvoje riječisamo vrtlog.Nijemi film.Svjesno gubim dar govora.Slijedi muk.Opetovani govornikkao pitom korovizmeđu nas. Marijana Šimić

Trenutnokopnim.. Nemamjakosti.. Budućnostmi pruža… Pogledna kćer. Kroz snopsvjetlosti.. Raste kaovitka jela! Tješećimamu. Svojimcrnimočima. Ne mogubaciti ovevrednote. Ona je-najvećaod svih. Neka te-osnaženoblagoslovi. Marija-kraljica. Plemenitačuvarica… Najmoćnijaod jarkostinebeskih…

Uplašila sam se da je naše prijateljstvo pukloKad se nisi javio cijeli dan do navečerA trebali smo popiti kavu… Krhke su niti koje nas vežuIli