Poezija

Spotičem se onedorečenu energijuu našoj spavaćoj sobi,gdje je tvoja sjenaprisutna u najmrklijimvremenima samouništenja. Mi se volimokrajnje neobično,ponekima uvelikeneshvatljivo,na nepoznate načinedrevnih reinkarnacijai sunovraćenja upepeo zanosnogsagorijevanja. Svezanih

Tišina svake večeri kao nepozvan gost mi dolaziJecaji moji se čuju čak i izvan hladnih zidinaŠto trpe i ćute moje tajne iskričaveČesto se zamislim i

Postoji li mjesto za mene sveto,za mene jače i veće,za mene veliko, postoji li…?Jer je ono od ljubavi,koja je za mene velika i snažna,koja me

Gledam te nijemo… Zlatno sunce se rađa ponad tvog imena, a kao urezani oblaci na modrom platnu stoje. U daljini čujem tvoj osmijeh svira kao

Udahni moje mirise Nek’ ovaj osjećaj zagrljaj… Zauvijek tako zaživi našu ljubav  Želim osjetiti kako me voliš Bez obzira na godine Želim da budemo Kao

Otvaraš neka nova vrata, čuješ zvuk violine i klavira, dok duša tipke bira. Neko svira… Kap ide svojim tokom po prozorima kiša je šalje da

Palo je što je trebalo pasti. Prijateljstva koja u ljubav nisu smjela prerasti. I zeleno dobilo je novu boju. Ljepšu, topliju ili samo moju? Bit

Zar ti… Ti koji čučiš tu u meni, u mom tijelu, srcu, duši. U polumraku. U pećini zarobljenika, jazbini mučenika i patnika. Tu odavno nitko